PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Prinudna uprava

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-04-07 01:13:40

Zadovoljno sam milovao svoju tibicu nakon dva tanjura jako finoga graha sa suhim mesom iz moje, ručno izrađene sušare. Dobro baš ju i nisam ja radio svojom rukom, već ona moja i moj susjed, ali rađena je prema mojim nacrtima i ideji. Zapravo ja sam idejni inženjer sušare i pušare. Dok sam tako preživao pojedeni ručak misli su mi vrludale. Pomislih, „kako je ovaj život lijep“. Nema ove moje, nema tko da ti gunđa o tome kako sam u djetinjstvu, uz sve „pedagoške“ mjere moje majke, ispao prilično neodgojen. Kako preko svake mjere lijepog ponašanja ispuštam fiziološke zvukove ne obazirući se na ljude oko sebe, a da o češkanju jajaca i ne pričamo. Kada sam joj jednom rekao da sve to radi i Tom Cruise (inače njen favorit glumac na kojeg se očito pali), ali da o tom nitko ne priča niti da se o tome piše, dobio sam takvu „jezikovu juhu“ da to ime više nikada, pa ni u smrtnom hropcu neću spominjati.

Moje misli prekinuo je moj pas Jack koji je skočio i počeo veselo mahati repom. Znao sam, stiže moj demon. Ajd dobro, njoj se za razliku od mene, barem netko raduje kada dolazi kući. Kada ja stignem kući Jack spava u svojoj korpi, ni okom da trepne.A ostali, ostali, nebih sada o tome.
Ova moja otišla je na neki kur(c)s za umirovljenike sa temom: Upravljanje financijama i ljudskim resursima u vlastitom domu.
Odmah s vrata, bez pozdrava podviknula je. „Uvodim prinudnu upravu i upravljanjem financijama. „Diži se s kauča, skuhaj kavu, pogrij kiflice dok se ja presvučem, onda ću ti objasniti sve. Ovaj današnji tečaj otvorio mi je oči, sada vidim da ti nisi za ništa i oduzimam ti potpunu vlast“.
Kako ušla, tako i izašla iz dnevne sobe.

Nekoliko sekundi gledao sam u zatvorena vrata, a onda sam skočio kao oparen da pristavim kavu i izaberem za nju one ne zagorene kiflice. One zagorene ostavio sam za sebe. Pa ja volim hladne zagorene kiflice, tješio sam se.
Mozak mi je počeo raditi sto na sat. Poznavajući ovu moja,znao sam da je moj položaj „Padres familias“ opasno ugrožen. Stajao sam pored štednjaka pazeći da mi kao obično ne iskipi kava. Ding, zvono na mikrovalki probudilo me iz svijesti panike. Ova ludara mogla bi mi nakon ove prijetnje uvaliti još poslova: peglanje, kuhanje, pranje suđa, podova i još stotine stvari. Znao sam. Ne smijem je pustiti da preuzme moju ulogu neprikosnovenog vladara u kući, a zna se kako vladari žive.

„Sjedi i nasipaj kavu. Ovakvo, danas sam na ovom tečaju shvatila da si ti jedan običan parazit. Samo izvolijevaš, teško ti je guzicu dići i da si uzmeš čašu vode, nego čekaš mene. Umro bi od žeđi da se ja ne pojavim. Krevet si nisi namjestio trideset godina. Za sobom ostavljaš prljave čarape i gaće. Nisi u stanju ni kadu oprati nakon tuširanja, koje ti se istini za volju i prorijedilo. Tako bih ti mogla nabrajati satima. A što se financija tiče o tome da i ne govorimo. Pa ja sam kao djevojka više davala za lemozinu u crkvi nego što mi ti ostaviš za market. Postao si škrt i neodgovoran, zato ti ja od danas oduzimam sve ovlasti, ponavljam, uvodim prinudnu upravu, a prinudni upravitelj postajem ja“.
Gledao sam ju bez riječi. Nisam se uplašio njenih prijetnji već onog luđačkoga pogleda u očima. Gdje li sam taj pogled već vidio? Pomislih, jebate ova je pukla. Hitno sam trebao prijeći u brzi kontranapad. Odigrati prvu loptu i pogoditi u gol inače, loše mi se piše.
Ustao sam ponizno. Otvorio ladicu sa računima. Izvadio sve izvode s bankovnih računa. Gledala me zbunjeno. Nije očekivala ovakvo laku predaju, vidio sam onaj trijumf u njenim očima. Gdje li sam već vidio taj pogled?

„Evo zlato moje. Ovdje su ti plaćeni i neplaćeni računi. Ova manja hrpa su plaćeni. Ovo su bankovni izvodi. Kao što vidiš, svi tvoji računi su blokirani, ovi koji nisu to su moji računi. Je da na njima nema ništa para i da ti nisi opunomoćenik mojih računa, a i da jesi ništa ti ne bi pomoglo. Dalje, ovaj tvoj profesor Magdić to je obična stara komunjara do kojeg još nije stigla informacija da više naziv prinudna uprava ne postoji, to se danas zove predstečajna nagodba i stečaj, a ti nikako ne možeš biti stečajni upravitelj. Bez obzira na sve, ja ti prepuštam da upravljaš našom imovinom, samo ti moram skrenuti pažnju da to baš i nije tako lako. Treba svaki dan odgovarati na pozive raznih call operatera o neplaćenim računima, uspješno ih lagati i pamtiti sve izgovorene laži pošto oni tvoje odgovore bilježe u kompjuteru pa te brzo ulove u laži. Ja sam za to već veteran, a ti početnik, razmisli malo. Treba biti precizan i kod manipulacija karticama, zakasniš li samo jedan dan balon puca. Uspješno manipulirati sa računima za vodu i struju. Znati koji kada možeš preskočiti, koji ne. To ti je draga moja nauka. Misliš li ti da se te stvari uče na fakultetima, školama i tvojim kursevima, ne draga moja, zato samo izvoli, sve ti sa zadovoljstvom predajem“.
„Ne možeš ti mene samo tako pokolebati“. Nije se dala.„Posebno na to nam je skrenuo pažnju i profesor Magdić da će se kod podčinjenih stvoriti izvjesni otpor prema promjenama i da moramo ustrajati. S toga ja ne odustajem. Donijela sam čvrstu odluku. Sve je tu zapisano“.
U očima sam joj vidio i dalje onaj luđački pogled. Gdje li sam ga već vidio?

„Evo ovako, od danas više nema pušenja. Tri cigarete dnevno su ti dosta. Umjesto soka piješ čaj. Tri vrećice u tri litre vode, bez šećera. Meso jedeš svaki drugi dan i to ono jeftinije. U gradu više ne piješ kavu i Radler. U grad možeš ići samo u šetnju. Auto voziš samo ako ideš ne bliže od pet kilometara. Nema više voća i onih pizdarija koje ti zoveš zdravom hranom, a o grickalicama da i ne pričamo. Dosta mi je tvojih filozofiranja o zdravoj prostati, srcu, žuči. Ti za svaku kupljenu stvar imaš izgovor. S tim je gotovo. Profesor Magdić nam je danas rekao da je uspjeh uspješne prinudne uprave, kirurški rez troškova, discipliniranje podređenih, uvođenje odgovornosti i potpuna promjena ponašanja odgovornih, a to si ti“.

Blijedo sam ju gledao. Ovo mi je nešto poznato.Ovo sam već doživio samo ne znam u kojem životu. Ova moja me jako podsjeća na nekoga, nekoga stvarnog, jebeno opakog.

Sjetio sam se. Znam gdje sam taj pogled već vidio.
„Pa jebate, pa ja sam se oženio s onom budaletinom, za onog s televizije, to je taj pogled, pa i taj me guzi i godinama mi novim porezima zagorčava život i uvodi PRINUDNU UPRAVU.

umag  tz umag