PORTAL PRESSUM

Meni su heroji branitelji veliki u ratu i u miru

Kolumna: Adriano Šćulac
2015-04-08 11:23:36

Ovih su se dana mediji više no inače, raspisali i raspričali o branitelju Đuri Glogoškom, kojeg nazivaju šatorašem, s čime se ne slažem. Ja ne bi Đuru nikako nazivao, ne znam ga, ne znam ništa o njemu, osim onog što pročitam po tisku ili pogledam na televiziji, ali jasno i glasno velim da mi se taj čovjek ipak ne sviđa. Možda je to od mene nepravedno, baš stoga što ga ne znam, ali što mogu kad je to tako. Jednostavno mi taj čovjek, djeluje hladno, bahato odnosi se i govori podcjenjivački o drugima. Čak mi djeluje egoistično, ono ja i moja guza, a za ostale me nije briga.

Đuro je branitelj, mada do sad, ako je vjerovati medijima nije jasno i glasno objavio svoj ratni put. Također, ako je vjerovati medijima (a on ih ne demantira), spava u kući koja nije njegova, već na usluzi svim braniteljima, no on je u njoj duže vrijeme boravio. Za što se do nedavno, dokle to novinari nisu otkrili nije ni znalo. No čak i jedna takva stvar, točnije laž, jer se mislilo da on boravi i spava u šatoru, nije Đuru pokolebala u njegovom egoizmu. Čovjek koji mjesečno od države prima skoro 25 tisuća kuna, za svoj invaliditet, koji zna da ima i ostalih nepokretnih branitelja , ali za taj svoj invaliditet primaju tek nekoliko tisuća kuna, no izgleda da Đuru to baš i ne  brine jako.

Kaže Đuro neki dan na televiziji, da je on stvorio Hrvatsku i da treba biti nagrađen tim silnim novcem. Veli dalje Đuro da je on dao svoje zdravlje za Hrvatsku, te zaslužuje te novce. Volio bih priupitati Đuru, zar isto ne zaslužuju i svi ostali branitelji, koji su također branili slobodu ove naše zemlje?

Za mene Đuro nije heroj. Iz jednostavnog razloga, jer moji heroji brinu o drugima, brinu o svojoj okolini. Heroji nisu egoisti, a Đuro je. Za mene je heroj, jedna majka koju znam, koja je roditelj njegovatelj, ali prima mjesečno tek dvije i nešto tisuće kuna. Ona je njegovatelj iz ljubavi, a država se treba i mora stidjeti, što joj daje da „diše na škrge“, što je ne pita ima li novaca da svom nepokretnom djetetu kupi nova invalidska kolica. Đuri ih kupuje, kupuje mu i  automobil, da bi on svog starog, ako je nešto sa sedam godina staro, mogao prodati.

Đuro bi za mene bio heroj, kad bi se borio za sve obespravljene, za sve branitelje, za one koji su na frontu  proveli duže vrijeme od njega, koji su također u invalidskim kolicima, no on to ne čini. On si uzima za pravo da traži beneficije, samo za neke, mada se pravda da to čini za sve. Mnogi branitelji kažu da on to ne čini, kažu mi da im ide na živce.

Ja Glogoškom niti sudim, a još mi je manje to namjera. Samo sam htio javno  reći da on za mene nije heroj, da nikada to neće ni biti. Za mene su heroji svi oni branitelji, koji su danas tihi, dostojanstveni, mada imaju na tisuće problema. Ne „zveckaju“ svakodnevno riječima o domovinskom ratu, kako su oni stvorili državu, mada mi moramo znati, i znamo da jesu. Oni su bili veliki u ratu, ostali su veliki i u miru. Hvala im na tome, kao i svim heroinama, koje susrećemo svakodnevno u našem okruženju. Jer one brinu za svoju nepokretnu djecu, kao što su u ratu brinule za svoje muževe, braću, sinove, koji nisu Glogoški. Koji ne spavaju skrivećki u kućama koje nisu njihove, koji svojim suborcima ne govore da su bolesni i postavljaju dijagnoze, da bi ih vrijeđali. Đuro je za mene samo još jedan od onih, koji preko kruha traže pogače. Podsjeća me na poltičare koji idu ovom napaćenom zemjim, želeći nam prodati parolu "Država to sam ja".

Izvor: http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=8089

umag  tz umag