PORTAL PRESSUM

AGENT NAPRIJED OSTALI STOJ

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-03-12 10:07:16

Drug Sreto je bio stari partizan. Neki stariji stanovnici moga grada, pričaju da je stigao iz Južne Srbije početkom  50'. Imao je kuću na atraktivnoj lokaciji, sa velikim dvorištem. Dvorište je bilo pomno uređeno i  bilo je uređeno u duhu II Svjetskog rata. Nekoliko malih topova, jedna mala haubica, neka postolja za topove. Pretpostavka je da je drug Sreto bio tobdžija u ratu.

Priča se da je u naš grad stigao da bi malo uveo reda i „sredio“ ostatke koji su još simpatizirali i veličali Musolinija i njegova (ne)djela. Obnašao je dužnost komandira Milicije nekoliko godina do umirovljenja. Nakon što mu je umrla supruga, živio je sam u velikoj kući. Iako je imao visoku mirovinu, dodatno je zarađivao i iznajmljivanjem apartmana turistima.
Tih godina privatni smještaj u našem gradu proživljavao je najsvijetlije dane. Tražio se krevet više. Neki su iznajmljivali i travnjake u svom dvorištu za mlađe  turiste, koji su spavali u vrećama za spavanje. Nekako imam osjećaj da je tada bilo više turista nego danas.

Apartmani druga Srete punili bi se onoga trenutka kada bi kolega koji radi na privatnom smještaju popunio i zadnji krevet. Tih godina i ja sam radio u poznatoj turističkoj agenciji u kojoj sam bio zadužen za izlete.

Toga sam se dana stvarno dosađivao, jutarnji brod za Veneciju isplovio je bez nekih stresova, nekoliko autobusnih izleta ispratio sam još u jutarnjim satima tako da nisam imao nekih obaveza sve do večernji sati kada bi dočekao brod i autobuse na povratku i primio izvještaje vodiča.

Kolega koji je radio na privatnom smještaju, toga dana imao je pune ruke posla. Rješavao je reklamacije, pritužbe, selio goste u slobodne apartmane. U agenciji smo imali i nekoliko mladića koji su bili zaduženi da goste odvedu u apartman. Oni su imali male motoriće, te bi njima vozili ispred auta gostiju do apartmana. Sistem smještaja gostiju bio je dobro organiziran i razrađen.
Pošto su i momci koje prate goste toga dana bili jako zauzeti, kolega me zamolio da jednu grupu mladih Nizozemaca odvedem do apartmana druga Srete.

Kuća druga Srete odmah se svidjela mladim gostima. Imala je pogled na more, a i plaža je bila u blizini. Na vrata sam zvonio nekoliko puta. Nitko mi se nije javljao, ali kada sam kretao iz agencije kolega me upozorio da možda drug Sreto ima „Siestu“. Nakon nekoliko minuta kroz vrata je provirila sjeda glava starijeg gospodina.
„Šta oš' i koji si ti“?

„Gospodine Sreto, ja sam iz agencije i doveo sam vam goste“.
„ Kao prvo, ja nisam nikakav gospodin, kao drugo, koji su ovi“.
„Nizozemci“. Brzo sam odgovorio.
„Koji“?
„Nizozemci, zapravo Holanđani“.
„Agent, dobro jesu Holanđani ili oni kako si reko'. Zapravo nema ni veze, važno da nisu Švabe ili Talijani, te ne primam, sačekaj“.

Pokušao sam mu ja objasniti da ja nisam agent, nego da samo radim u agenciji, ali drug Sreto je zalupio vratima.
Čekali smo nekoliko minuta. Gosti su me pitali ima li problema, malo su čudno gledali po dvorištu Sretino naoružanje. Da bi ublažio prve utiske, ispričao sam im da je g. Sreto radio u muzeju i da obožava starine, a naročito oružje iz II Svj. rata. To ih je malo smirilo.

Nakon nekoliko minuta, vrata su se ponovo otvorila i izašao je drug Sreto.
„Agent napred, ostali stoj. Slušaj agent, sada ovim Holadezima prevodi“. Ušli smo u kuću.
„Agent prevodi. Ovdje je kuhinja, u njoj nema kuhanja, može samo čaj, kava ili podgrijati mlijeko. Ovo je spavača soba i služi samo za spavanje. Nemoj da ja čujem neku galamu. Agent, prevodiš li ti što ti ja kažem“.
„Prevodim, prevodim, druže Sreto“.
„E onda dobro, prevodi dalje. Ovo ovdje je bojler, on je uvijek na 2 i nemoj da bi ga odvrnuli na 3, ja ću kontrolirati. Pušenja nema nigdje osim na terasi i nemoj da ja vidim svugdje pikavce,. Agent, prevodiš li ti“?

Naravno, gostima nisam preveo niti 20% onoga što je drug Sreto rekao. S obzirom da je kuća bila na odličnoj lokaciji, gostima se odmah svidjela, a nisu niti razumili komande koje je drug Sreto zadao.

Kada sam se vratio u agenciju kolega se nije prestajao smijati.
„Dali je  bilo, agent naprijed ostali stoj“? Tada mi je ispričao o svom  prvom susretu sa drugom Sretom, kada mu je doveo neke Talijane.
„Sreto je, kada je saznao da su mu Talijani ušli u kuću, izvadio pušku i i istjerao i Talijane i mene, od tada više ne pušta turiste u kuću dok ne provjeri  tko su i od kuda su, uz vojničku komandu AGENT NAPRIJED, OSTALI STOJ“.