PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: NE ZNATE GA VI

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-12-15 03:18:45

Ljubica je bila najbolji komad u mojoj ulici. Kada bi ona promarširala ulicom u svojim štiklama, oficirskim korakom na kojem bi joj pozavidjela cijela Sovjetska Crvena armija, mogli su se čuti samo tužni muški uzdasi. A nije lako biti muško u mojoj ulici. Muškim se smatra još jedino onaj koji ne maši wc šolju. Ma svi mi znamo da se neki od nas služe raznim fintama ne bi li opstali u društvu muških.

Postoje i provjere. Za to je zadužen lokalni „kućni majstor“ Pero. On je u svakoj kući bio barem jednom na „hitnoj intervenciji“ u kupatilu. Upravo je taj Pero suprug gore pomenute gospođe Ljubice.

Pero je po karakteru namćor tip. Prije nego pristupi popravku kvara redovito domaćinu održi predavanje kako se rukuje špinom da ne bi kapala, vodokotlićem da ne bi procurio, a ne daj bože da ga pozoveš zbog zaštopane cijevi. E tada ima već dobro poznati monolog, a zanimljivo je da u tom monologu nikada žene nisu krive. Uvijek okrivi nas muške. Da smo mi dlakavi, da se linjamo, opada nam kosa itd. I da je to razlog začepljenja. Jbt. pa ja sam ćelav i ćosav već 30 godina. Što meni ima još opadati. Kada sam mu to rekao nije se dao zbuniti. Počeo mi je objašnjavati da je moj nepravilan način brijanja razlog njegovih čestih posjeta mojoj kući. Već sam počeo sumnjati, da nakon što odštopa cijev, ponovo u nju gurne pola odštopane mase, samo da bi imao razloga ponovo doći kod mene na “intervenciju“.

S obzirom da sam ja poznat kao “vrstan majstor“ vičan alatu Pero je postao, jednom mjesečno, redoviti član moje obitelji. Naravno, moj fini kućni odgoj i zdrav razum, koliko god Peru nisam volio, govorio mi je da sa njim moram imati dobre odnose iz više razloga. Bolje Peru trpjeti jedan dan nego ženina zvocanja cijeli tjedan o tome kako svaki pravi muškarac zna popraviti „sitne“ kvarove po kući a ne za svaki klinac zvati majstora. Da se kuća raspada a ja to sve promatram i zajebavam se. Da je gospođa Ljubica sretnica koja ima muža sa zlatnim rukama itd.

Sve mogu stoički podnijeti ali udarce na moju muškost, nikako. Pokušao sam joj objasniti da je Pero običan stari prevarant koji iz nekog razloga namjerno „podmetne“ neki kvar koji će se desiti jednoga dana u mjesecu. Tada mi je pala ideja na pamet, treba početi bilježiti datume Perinih posjeta. Mojoj suprugi nije bilo jasno što ja to žvrljam po kalendaru. Kada sam joj objasnio rekla mi je da sam paranoičan i da uvijek mogu potražiti nekog drugog majstora. To sam znao i sam ali, ali tada bi bio lišen odlaska u Perinu kuću da ga pozovem da otkloni kvar.

Gospođa Ljubica je bila, kao što već rekoh, komad i pol. Dobro držeća polovnjača. U dane kada sam dolazio u njihovu kuću kao da je znala da ću doći. Uvijek je bila tip – top sređena. Znala je istaknuti sve svoje atribute, a mane, ma koje mane, njih nije ni imala. Ljubazno bi me pozvala u kuću i ponudila kavicom koju ja, kao poznati kavopija, nikada nisam odbijao. Bio je to prelijepi prizor gledati nju, koja kao neka gracija klizi po kuhinji, uzima kavu iz najdonje ladice. Nikada mi nije bilo jasno zašto tamo drži kavu, ali briga me, bio je to lijep pogled na ..... ne bi u detalje.

Kuhinja gospođe Ljubice blistala je od čistoće. Čak nije niti imala miris kuhinje. Mirisala je na gospođu Ljubicu. Odmah sam se sjetio kuhinje u mojoj kući. Supruga je toga dana nabacila 30 – tak sarmi, onako neka se ima, kako je ona znala reći „možda nam netko navrati“, ma možeš' mislit. Svi luduju za sarmom pred Božić.
-„ Mrzim ovu kuhinju, pogledajte koju modricu imam tu na butini“. Gospođa Ljubica je dobrano zadigla haljinu. Skoro me maznuo herc-šlus. Od veče nesreće spasio me majstor Pero koji je svratio kući na marendu. Na brzinu sam mu objasnio da opet imamo kvar i da bi trebao doći to riješiti. Kratko je samo upitao koji je dan, ja mu rekoh ponedjeljak. – „Dolazim u srijedu“. Nakon što je to rekao krenuo je prema kupatilu.-„Digni dasku i nemoj opet zapišati cijelo kupatilo“, dobacila mu je g. Ljubica. Yes, to. Znao sam ja odavno da je Pero stari raspišač kupatila koliko god da se pravio muškarčinom. Tu informaciju sam odlučio zadržati za sebe i spinovati je u pravom momentu. Još sam ga trebao provaliti i diskreditirati i na poslovnom nivou.

Vrativši se kući uzeo sam pred sebe kalendar i počeo slagati slagalicu. Pero dolazi kod mene jednom mjesečno i to redovito srijedom, datum je oko 15-og. Znači ne pali se na supruginu mirovinu, to sam odmah eliminirao, zašto bi se oko 15-og baš „palio“ na moju suprugu i to sam eliminirao i tada klik. Svaki puta bi došao u srijedu. Polovinom mjeseca supruga je srijedom uvijek kuhala grah. Bingo. Provalio sam ga. Naravno, ja kao dobar domaćin uvijek bih Peru pozvao da sa nama ruča grah, a on nikada nije odbijao. Šupak jedan. Ma dobro, nisam ja baš tako fin da sam mu ja nudio da ruča samo zbog toga što sam fin, malo me on i spašavao. Supruga je uvijek kuhala kao da kuha za „vojsku spasa“, tako da bih ja imao grah srijedom, jotu četvrtkom, grah salatu petkom (uz ribu, pa posni dan je) i ako ga ne bi „uništio“ do subote ona bi iskazala svu svoju kreativnost. Grah alla .....

Te srijede sam jedva dočekao Peru. Kao da je osjećao da je „provaljen“. Bio je jako fin. Suzdržao se od uobičajenog monologa. Popravljajući špinu za vodu, uhvatio sam njegov pogled kako procjenjuje kada će grah biti gotov. Počeo sam ga ispitivati o tome tko „od naših“ zapišava wc. Rekao mi je da o tome ne bi smio. Rekoh mu ok, ali ako mi ne kaže, ja ću svima reći za njega. Teška srca odao mi je neka imena. Za neke sam znao, na neke sumnjao ali da i onaj apotekar Silvano, ne znate ga vi, to radi, e to me iznenadilo pošto sam za njega znao da se švalera sa nekom Gordanom, ne znate ni nju, koja je bila mlađa 20 g. od njega.

-„Gospođo grah vam je ponovo odličan, kada bi barem ona moja rospija tako kuhala, ona vam osim kave i juhe iz vrećice ništa ne zna skuhati, a i tu juhu redovito zajebe“. Gledao sam u Peru, nisam mogao vjerovati, zar takav komad a ne zna ništa skuhati. Pogledao sam suprugu i uputio joj pogled pun ljubavi. Pomislio sam kakav sam ja sretnik, živim sa ženom koja udovoljava svim mojim kulinarskim prohtjevima, što ćeš više, a za ona vizualna zadovoljstva postoje žene kao susjeda Ljubica.
-„Dobro majstor Pero, hvala ti na popravku i na informaciji o pišačima, nadam se da mene nećeš staviti u tu grupu, ja još ciljam kao snajperista“.
-„Naravno da ciljaš kao snajperista kada već 10 godina to radiš sjedeći na školjki“, dodala je supruga moju dobro čuvanu tajnu.

Tu fintu mi je prodao Mladen koji radi u ....., baš se i ne sjećam, ali svejedno, NE ZNATE GA VI.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag