PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: DROGOŠI

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-01-12 02:39:01

Pročitah na jednom portalu kako je u lijepoj našoj opala konzumacija heroina i ostalih teških droga, a da se i manje konzumiraju lake droge. Tada sam se sjetio jednog razgovora sa jednim poznatim psihijatrom koji mi je gostovao na radiju u emisiji o narkomanima. Zapamtio sam njegove riječi. – „Blagostanje i visoki standardi dovode do toga da se mladi prvo upuštaju u eksperimentiranje, prvo sa lakim drogama, a nakon toga prelaze na sve jače i jače droge. Naravno, samim time što imaju od čega kupiti drogu oni postaju laki cilj dilera. Diler im u početku daje besplatno nekoliko doza, a nakon toga, kada upadnu u žrvanj postaju lak plijen“. Prevedeno, ima se može se. Time mladi postaju ovisnici, a da mnogi i nisu toga svjesni.

Sjećam se jednoga moga uposlenika s kojim sam vodio jedan očinski razgovor nakon što sam otkrio da se drogira. Njegova je tvrdnja bila da on nije ovisnik već da on povremeno, na nekom partiju zadimi pokoju maru i pomalo posrče. Danas je taj isti, koji je tvrdio da nije ovisnik, u nekoj komuni u Španjolskoj.

Kada malo bolje pogledam svi mi smo ovisnici na neki način i svi mi imamo vlastite dilere. Moj diler je lokalni mesar. Tako je i on mene navukao na fine šnicle, kobase, pileće batake. – „Evo susjed, dobio sam baš danas fine svježe safalade. Evo uzmite dva para, ponesite. Platiti, ma neeeee, samo vi uzmite, pa vi ste moja stara mušterija. Ja vam dobivam dva puta tjedno vrhunsku robu, utorkom i petkom“.

Tako sam ja godinama svakoga utorka i petka kao posljednji drogoš lomeći prste čekao moga dilera mesara da se pojavi. Bilo me strah da ne rasproda safalade, hrenovke, domaće kobase, pa pokoji kotlet, vratinu, ombolo. Sumanuto sam kupovao kao da stvaram ratne zalihe. Naravno, trebalo je to sve i pojesti u tri dana. Moj mesar diler bio je sve finiji prema meni, ja nisam morao čekati na red u mesnici, ja sam išao preko reda. Količine koje sam kupovao bivale su sve veće i veće. -„Susjed imate goste na večeri“? Upitala me jedna susjeda koja je stajala u redu. –„Ne, zašto pitate“. – „Pa mislim zbog tolike količine koju kupujete“. –„Ma neee, to ja kupujem i za moga psa“. – „Imate psa, pa nikada ga nisam primijetila, čudno“.

Znači počeo sam i lagati, a za drogoše kažu da su vrhunski lažovi i prevaranti. Bio je to prvi znak za uzbunu. Novi znak je bio kada se moj diler mesar pojavio u novom Passatu-Automatic Galant. Ja sam upravo tih dana prodao svog Đipa. Trebalo mi je novaca za moje nabavke hrane, za novu širu odjeću. Život mi se počeo komplicirati, postajao sam sve nesretniji, a moj diler mesar sve sretniji.

- „Nemate novaca na računu“, rekla mi je ona debela rospija iz banke. – „ Mogu li dobiti neki kredit, pozajmicu“? Dali su mi pozajmicu. Odmah sam odjurio u mesnicu. Mesar - diler je već imao spreman paket za mene. Putem sam grickao hrenovke kao štapiće.

- „Nemate novaca, a ni pozajmicu niste vratili“. Opet ona debela baba, rospija jedna. Ništa zato, imam ja prijatelja gdje mogu posuditi. Tako je to trajalo neko vrijeme. Ma ljudi su ok., kada ih tražiš za hranu, ako imaju posudi će ti, neznan baš dali bi posudili za drogu. Kada je došlo vrijeme vračanja posuđenoga, počeo sam izbjegavati prijatelje. Nisam imao više od koga posuditi. Obratio sam se susjedu dileru-mesaru.

- „ Susjed može li na dug, plati ću idući tjedan“. Naravno kakav bi on bio diler da nije znao s čim i kakvim se ja problemima borim. –„Molim, na kakav dug, na što ti ja ličim debeli majmune, na neku socijalnu ustanovu, mrš“. –„Ali susjed, samo 1 kg safalade, dobro dva para, molim vas“. –„ Mršššš van“. Izbacio me kao zadnje smeće.

Sjedio sam na trotoaru. Udarala me ovisnička kriza. Tresao sam se. Iz mesnice je izašla neka bakica. Nosila je vrećicu sa mesom. Naglo sam skočio i iz ruke joj strgnuo vrećicu. Imala je dva kotleta. Došavši kući bacio sam ih na tavu. Nisam dočekao da se do kraja ispeku. Progutao sam ih polu pečene. Dobro, za sada je sve ok. Samo da mi je još neki desert, na primjer koja safalada. Do večere, dok me ne spopadne nova kriza ću izdržati, a onda u novi juriš, vidio sam kod jednog susjeda sušaru, kako zrači odimljene kobasice.

Ovo je izmišljena priča u nekim detaljima, ali samo nekim. Kraj priče izmislite sami i pri tome se upitajte; da nismo svi mi na neki način DROGOŠI.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac