PORTAL PRESSUM

Kolumna Hrvoje Silov: Danas umire dečko

Kolumna Hrvoje Silov
2016-02-02 06:21:48

...i rađa se muškarac kakav sam se uvijek nadao postati...
Tek smo zagrebali po površini jednog kako mi najavljuju najljepšeg iskustva u životu a ja sam pustio suze... Očekuješ taj dan, brojiš one preostale, no svejedno onog trena kada me nazvala i rekla kako ostaje u bolnici svijet oko mene je poprimio neke druge boje...
zvukove...
misli...
Grlo se steglo...
leđa su se ispravila...
a suze idu li idu... Kažu mi da sam često hladan...
nedokučiv...
u cijeloj toj svojoj zajebanciji...
Istina je...
puno boli i ružnoga je skriveno tu...
ali nastojao sam ne predavati se iako sam često padao na dno dna kakvo je večini nedokučivo...
Danas ili sutra postajem otac. Imam i ženu kakvu sam zamišljao u snovima skrivenima i od najboljih prijatelja strahujući da će me dobrodušno pokušati ‘’spustiti’’ kako opet ne bih ostao povrijeđen...
Nemam riječi za opisati svoje stanje sada dok svojevoljno sjedim doma čekajući da mi dopuste da budem opet uz tu ženu...
jednostavno nemam...
Na pragu ostvarenja snova. Ali u strahu neopisivom. Strahu od promjena na sebi? Ne. U strahu što postajem odgovoran za još jedno biće za koje ponekad neću moći podmetnuti svoja leđa već će i on morati ‘’okusiti’’ život...
i lijepo...
i ružno.
Boljela me uvijek patnja drugih oko mene. Nepravda. Tuga. Jad. Sada će biti još teže...
jer dolazi netko čist poput rose...
u svijet ponekad i neobjašnjivo zloćestih ljudi. Netko moj. Dio mene. Znate što znam zahvaljujuci svima Vama ovdje i onima van virtuale koje nazivam prijateljima? Da sam savršeno ‘’odrastao’’ za ovu ulogu. Izbacile su se van večine frustracija, preispitivanja i boli. Uz Vašu pomoć i njenu ljubav. Danas sam zahvalan i svojim starcima...
Svakome od njih što me naučio ponešto...
jedan kome vjerovati, a drugi nikada odustati. Vrijedilo je...
baš sve...
i loše i dobro...
jer danas ne bih mogao reći da sam zbilja živio život. Ne, ne umirem da tako govorim...ali umire Hrvoje kakvog ste znali... Hrvoje koji bi napravio budalaštinu na sami spomen ideje o njoj...
Zašto? Jer se morao dokazivati...
da je jednako vrijedan kao drugi...
samo većinom na krivi način. Game over stari JA. Idemo ispočetka sada. Volim Vas sve...
i hvala Vam...
bilo je lijepo putovanje do sada ;-)

Hrvoje Silov