PORTAL PRESSUM

Kolumna Franjo Sabo: KUM KOKOŠAR

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-03-30 06:00:38

Priča može početi i ovako. „Nekada davno .............“ i onda naravno lažeš i izmišljaš do mile volje. Tako sam ja izmišljao priče mojoj djeci dok su još bili mali, dragi i slatki. Danas ne znam koliki su utjecaj te priče imale na njihovo odrastanje i dali su ostavile vidne posljedice na njihovu psihu? Ali namjera mi nije bila kretati u tom smjeru, namjera mi je bila ispričati priču o ljudima koje su u mojoj mladosti zvali “kokošari“.
Dobiti epitet kokošara u to vrijeme bila je velika sramota. Da odmah, za one neupućene, objasnim što znači biti „kokošar“. To su bili ljudi koji bi u mjestu krali kokoške, najčešće da bi prehranili mnogobrojnu obitelj, te poneki pijanac koji bi maznuo kokošku pa je prodao za čašicu dvije rakije.

Mnogi će se upitati zašto su krali baš kokoške a ne recimo svinje, krave, telad. Iskreno mislim da je kokošku bilo najlakše strpati ispod jakne nakon što bi joj zavrnuo vrat. Sa svinjom, kravom i teletom to bi bilo malo teže.

Kao što rekoh biti proglašen kokošarom bila je velika sramota. Ta sramota prenosila se i na kokošarevu suprugu i djecu. Svaka kokoš u mjestu koja bi nestala, bilo da ju je pojela lasica ili lisica, bila bi pripisana kokošaru. Jednom kokošar uvijek kokošar.

U današnje vrijeme visoke tehnologije također postoje likovi koje možemo mirne duše nazvati „kokošari“. Samo to su kokošari druge vrste. To su oni moderni kokošari. Kokošari usklađeni u vremenu i prostoru. Nekada biti kokošar bila je velika sramota. Danas ne biti kokošar je također velika sramota. Ne biti kokošar znači biti nitko i ništa.

Zapravo tko su ti moderni kokošari sadašnjice. Možda bi bilo lakše odgovoriti, a tko nije. Svi mi pomalo postajemo „kokošari“, a na to nas je natjeralo ovo trulo društvo koje je pokvareno do srži, a to društvo čine ljudi, mi.

Država piše Zakone, a na nama homosapiensima je da te zakone provodimo i njih se pridržavamo. Tako bi to trebalo biti, ali?
U ne tako davnoj prošlosti postojala je kategorija kum. Kum je bila osoba od velikog povjerenja obitelji. Postojalo je nepisano pravilo, u koliko se roditeljima nešto loše dogodi kum je taj koji će u budućnosti brinuti za djecu, svoje kumiće. Tako je to nekako bilo i sa rodbinom, samo kod rodbine nikada se nije znalo kada će se popičiti između sebe dok se bude dijelila imovina pokojnika. Tu bi obično nastajala frka od strane onih koji su lošije prošli. Kod kuma si uvijek bio siguran pogotovo ako je kum uspio doći do neke značajnije funkcije u društvu. E tada je kum postao vrlo cijenjena i tražena roba. Mnogi su ga željeli „ubaciti“ u svoje jato kao kuma jer kum može srediti i ovo i ono, kum može srediti sve i to preko reda. Oni koji čekaju u redu, ma jebeš njih, to je fukarija koja nema kuma za rođu.

Naravno, jako je teško naći kuma koji je svemoćan da pokrije sve potrebe kumova pa isti moraju stati u red i čekati dok oni koji imaju kuma u tom resoru prolaze mimo njih. Tada i oni postaju fukare. Dižu glas, pišu žalbe, te žalbe nikada nemaju odgovora iz razloga što su dostavili nepotpunu dokumentaciju. Ljute se, psuju ali džaba im bilo, ovi kumovi su moćniji. Zovu oni i svog kuma da intervenira ali kum se ne želi miješati u tuđi kokošinjac i tada nastaje sranje. Zaboravlja se što je sve kum učinio za njih. Sjećaju se samo koliko su odojaka, janjaca i domaćih kokoški darivali kumu. Koliko je kum metara kobasica izjeo i kulenova ponio. Svega se sjećaju. Žao im je što nisu našli boljega kuma. Kuma koji može sve. Konačno u koliko kum završi u zatvoru zbog greške u proceduri tada ga se i javno odriču i za njega kažu da je njihov kum bio KUM KOKOŠAR.

Ftanjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac