PORTAL PRESSUM

Velika Stancija u Savudriji

Vremeplov
2016-04-06 11:36:34

Velika stancija u Savudriji je ladanjsko-gospodarski kompleks iz 19. stoljeća, a čini ga velika palača s tornjem te gospodarski objekti, danas većinom u ruševnom stanju. Hrvatski restauratorski zavod proveo je 2010. godine konzervatorske istražne radove, kojima su utvrđene faze razvoja kompleksa te su otkrivene dekorativne zidne slike. Istraživački projekt doprinosi boljem poznavanju dosada relativno zapostavljene ladanjske arhitekture 19. stoljeća u Istri.

Velika stancija je ladanjsko-gospodarski sklop smješten nekoliko stotina metara od Savudrijskog rta te starog naselja Savudrija. Sklop je sagrađen u 19. stoljeću, a čini ga velika palača s tornjem te gospodarski objekti, danas većinom u ruševnom stanju: objekt za uzgoj dudova svilca, staja, konjušnica, kolnica i manja kuća za stanovanje kolona.

Utvrđeno je da je stancija građena u više faza. Prva faza predstavlja stanciju Boroziju koja je prethodila današnjoj stanciji, a nalazila se na njezinu mjestu te su joj zidovi u manjoj mjeri iskorišteni prilikom gradnje druge faze, sredinom 19. stoljeća. U drugoj fazi stancija dolazi u vlasništvo piranskog plemića Angela Fabrisa koji ondje uspostavlja imanje za uzgoj dudova svilca. Podiže stambenu palaču (vilu) uz koju je velika staja i svilogojska manufaktura. Godine 1877. vlasnikom stancije postaje tršćanski brodovlasnik i industrijalac Carlo Cesare koji znatno nadograđuje palaču, uređujući zapadni dio zgrade za svoj boravak, a istočni za služinčad i kolone. Po sredini gradi visoki toranj u karakterističnom stilu gotico quadrato, nadahnut dvorcem Miramare i zgradom arsenala Lloyd Triestino u Trstu. Cesare je kontinuirano obnavljao stanciju te ondje uredio i raskošni ladanjski vrt.

Osobito otkriće konzervatorskih istraživanja bile su dekorativne zidne slike s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kojom su bile oslikane gotove sve prostorije zapadnog dijela palače. U glavnom salonu ističu se složena kompozicija vegetabilnih ornamenata u starijem sloju i arabeska u mlađem slikanom sloju. U nekim prostorijama oslik je oponašao izgled svilenih i papirnatih tapeta, raširenih u 19. stoljeću, dok su osebujni prikazi groteski na stropu sobe na drugom katu tornja, s prizorima zmijolikih zmajeva i urni sa ženskim glavama, nastali u drugom desetljeću ili početkom trećeg desetljeća 20. stoljeća.

Izvor: OVDJE