PORTAL PRESSUM

PUSSY SMOKE

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-03-14 01:26:24



Kasni su noćni sati, sjedim pred laptopom i gledam u taj jebeni Word doc koji je prazan. Nemam niti naslov kolumne. Svi rokovi za predaju su prošli. Već vidim onog mog mrguda od glavnog urednika koji potkopava kod moje mlade direktorice sav moj šarm koji sam posijao u ove tri godine koliko pišem za ovaj portal. Kako sam neodgovoran, samo prostačim, kako sam ciničan. Ma ne vidi on niti trunka satire u mojim kolumnama. Samo spominjanje seksa u mojim godinama je čista satira.

Evo prije par dana sam prolazio pored cvjetnog centra. Ulaz je bio pun raznovrsnog cvijeća koje još zovu puzavci. Volim cvijeće, a prepoznatljiv sam kao puzavac. Cijeli jebeni život pužem, em pred ovom mojom, em pred klijentima, em pred razuzdanim milfačama. Pa ne mogu više puzati.

Uđem ja u cvjetni centar kad tamo Stipe, moj prijatelj Dalmoš. U rukama mu dvije voćke. Kaže kupio šljivu, slavonsku plavu šljivu pa će ih posaditi u dvorištu nakon što izbaci one jebene mandarine. Kaže puna mu ih je kapa. Osjetljive, nježne. Ljeti ih pazi od sunca, a zimi od mraza i hladnoće, a rađaju rjeđe nego njegova susjeda. Ona barem rodi svake treće godine za razliku od ovih mandarina.

Kada sam ga pitao zašto kupuje šljive, reče mi: - Čuj medijski ti si totalno otišao u klinac. Pa gledaš li ti u opće televiziju? Onu reklamu „Afrička šljiva, ne pada“. Pa čovječe tri tabletice tristo kuna. Pa brate dragi s mojom penzijom mogu kupiti jednom mjesečno. Kada bi ova moja saznala da za sex s njom pijem tableticu od sto kuna oči bi mi izvadila. Ne bi bilo više seksa barem godinu, dvije. E zato ti ja kupujem ove mladice šljive. Pomalo ću se krpiti tableticama a za dvije godine lijepo izađem u dvorište pojedem par ovih naših domaćih šljiva i da vidiš veselja. Pa ne mogu Afričke biti bolje od naših. Nego oprosti, žurim, moram onoj mojoj kupiti baterije za njenog trobrzinca, e taj me spašava da znaš. Baterije za njega petnaest kuna, a tabletica sto. Pa jebote di je tu računica. Trobrzinac ti je postao moj kompanjon. Ajd zdravo“.

Gledao sam za Stipom i mislim si. Koji si ti mulac. Šljiva ne pada. Ne pada na onu Kardašijan.a ne na šljivu. Odlučio sam i ja procunjati se malo centrom. Pred nos mi iskoči tabla, „ dvogodišnja mladica slavonske plave šljive dvadeset četiri kune, NE PADA“, pisalo je velikim slovima. Sedamdeset dvije kune, a ja u džepu imam sto kuna zarolano u novčaniku, za ono „ne daj Bože“. Stojim tako i mislim se, pa sada je ne daj Bože, sada ili nikada. Još u mom dvorištu ima slobodnoga tri kvadrata ako sjebem one pomikake, mušmulu i još neku pizdariju kojoj ne znam ime. Posadim mladice šljiva u trokut,za godinu dvije moći ću od njih napraviti piramidu kao onaj u Visokom, a pričali su mi da muškarci kada dođu u određene godine, dobro je da pod krevet stave neku piramidu. Imao sam ja jedno vrijeme komad sira u obliku piramide al' jebeš ga, jednom kada sam ogladnio valjda sam ga u snu pojeo, ne znam baš, detalja se i ne sjećam. Teška srca sam se odvojio od tih sto kuna. Nekako smo se zbližili.Predugo smo bili zajedno.

Iz cvjetnog centra sam izašao visoko držeći mladice šljive. Držao sam ih kao štafetu mladosti koju nikada nisam nosio zbog mog problematičnog ponašanja u mladosti. Život me rano obilježio. Jednom odlikašu umjesto da opsujem sestru ili mater ja sam mu rekao – jebem ti Jovanku-, a na moju nesreću odlikaš je bio sin nekog partijskog sekretara. Dripac me prijavio tatici, a tatica mene direktoru škole s kojim baš i nisam bio u najboljim odnosima. Zapravo njegova sestra se zvala Jovana, a ja sam zbog lapsusa nadrljao. Kako da nosim Titinu štafetu a psujem drugaricu Jovanku. Ne ide to, nikako.
Noseći tako mladice šljive potajno sam se nadao da ću sresti nekog nepismenog idiota koji kao niti ja ne gleda reklame na tevejcu, pa da mu prodam Stipinu priču o Afričkoj šljivi koja ne pada.

Taman kada sam mladice ugurao u auto zapišti mi mobitel, a jebate taj zvuk. Svaki puta kada mi stigne poruka ja padam u pred infarktno stanje od šoka koji proživim od tog zvuka. Jedan pametnjaković me neki dan savjetovao da ga promijenim. Što da promijenim, mobitel? Pa momak jesi li ti normalan, tek sam nedavno naučio kako se javiti na njega, kako u imeniku pronaći koga trebam nazvati, kako poslati poruku, a ti bi da ga mijenjam. Ma ne, kaže on, ne mijenjati mobitel. Promijenite taj iritantni zvuk.

Nisam mu rekao da je on izgleda malo lud. Promijeniti bilo što na mobitelu za mene je ravno napraviti servis na gore već spomenutom trobrzincu. Iako nije da ja to već nisam radio. Jesam, ali jadnik pregorio je nakon moga servisiranja baš na jednom nezgodnom mjestu. Tako se zadimio da su od tada oni ludi ameri to mjesto prozvali PUSSY SMOKE.

GradUmag2
umag  tz umag
830805256LOGO PRESSUM (Custom)
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag