PORTAL PRESSUM

Kolumana Adriano Šćulac: Emotivni povratak

Kolumna: Adriano Šćulac
2016-06-09 11:32:11

Kad me nastavnica Marta, zajedno s kolegicama Sanjom i Marinom, iz Osnovne škole Matije Vlačića, pozvala na završnu priredbu , povodom završetka projekta Volim Istru nisam se ni trena nećkao. Znao sam od ranije da su Marta, Marina i Sanja uložile puno rada i truda kako bi školski projekt Volim Istru, vrlo uspješno završile. Bilo bi nepravedno ne spomenuti učenike nižih razreda i njihove roditelje koji su također učinili sve, te na završnoj priredbi u holu škole, pokazali svi zajedno, uspješnost završenog.

Bilo je to sinoć. Sam ulazak u zgradu škole pokrenuo je emocije, bio je to povratak, nezaboravan takav. Prošao sam opet kroz vrata kroz koja sam na tisuće puta nekad prolazio, hol mi je bio drugačiji, svečaniji i ljepši. Normalno, kad danas služi u druge svrhe, a nama onda bila je to sportska dvorana. U njemu smo imali sate tjelesnog odgoja, pa su se u njemu nalazili položeni konji s hvataljkama, koje smo preskakali, strunjače i ostalo. Za lijepog vremena tjelesni smo imali na školskom igralištu.

Sve mi je bilo nekako maleno, za razliku od nekad, te pomislih da tako mora i biti jer smo onda mi bili maleni, te nam se sve činilo obrnuto. Pogledom sam tražio našu podvornicu, kako smo je zvali, najdražu tetu Franicu, koje nije bilo. Nema je više ne samo u školi, nego je nažalost nema ni među nama, otišla je dobra i draga teta Franica, nedavno s ovoga svijeta. Poznavajući je, vjerujem da je sinoć i ona bila radosna, da nas je gledala s neba, zajedno s anđelima.

Sjetio sam se svih onih divnih nastavnica i nastavnika, koji su se trudili i mučili s nama, kako bi nas zajedno s našim roditeljima izveli na pravi put. Nije onda bilo Istra inspirita i projekta Volim Istru, ali su nas učili pravim životnim stvarima, usađivali nam gradiva od kojih smo kroz život imali i imamo koristi.

Na priredbi su djeca pjevala, plesala, recitirala, pokazivala nam i pričala o Istri. Kako im je bilo za posjeta Roču, Humu,Pazinu, Rovinju, Poreču, Plominu…., kako im je bilo kad su posjetili istarske magarce, imanje Olgice Škopac. Pokazivali nam kako se nekad pralo i peglalo, koje su se igre igrale, svirali instrumente ovog podneblja, koje je izradio Franko Kos. On je zajedno sa suprugom i zapjevao. Neda Milenkovski recitirala je pjesmu na cakavici. Srce mi je udaralo sto na sat, kad su me pozvali da zajedno s djecom otpjevam pjesmu Kovari. Rekli su da je moja, a nije. Napisao, uglazbio i otpjevao sam je, ali nije moja, nego je pjesma mog pokojnog tate, svih kovara, svih onih koji su kopali crni ugljen da bi prehranili svoje mnogobrojne članove u obitelji, pjesma je to tih obitelji. Drago mi je što je djeca pjevaju, što uče svirati meh, sopele, plesati balon, da ih učiteljice uče nekadašnjoj stvarnosti a ne povijesti o ratovima i sličnom. Jer povijest zna biti lažna, uvijek je pišu pobjednici. Život od nekad kao i običaji nisu i ne mogu biti lažni, zato sam ponosan na mlade učiteljice i učenike, koje zajedno s roditeljima sve to prenose na najmlađe generacije. Znam reći da onaj, koji ne zna svoje običaje, koji ih ne cijeni, ne može poštivati i voljeti nečije druge, drugačije.

Kad se sjetim kako nas svakodnevno bombardira onaj ministar školstva Šustar s njegovim glupostima, nevažnim stvarima, čovjek koji ne zna tko je, gdje je, i zašto je, uhvati me na trenutak bijes. Srećom uskoro odlazi u povijest kao najveći politički klaun ovih prostora, jadan, neuk i nesposoban. Trebale su mlade nastavnice možda pozvati i njega, i reći mu „eto Šustaru što ti je kurikulum, kako se djeca uče, što znači voditi ih na pravi put“.

Naravno zajedno s roditeljima, okolinom. Bravo za učiteljice, nadam se i vjerujem da nikad neće prihvatiti Šustarove metode. Jer ne vjerujem da učiteljice poznaju razliku vjera, ne poznaju lažnu povijest, ne dijele ljude, djecu, one u svima vide ista bića, malena i željna korisnog znanja, te im usađuju  ono što bi inače zaboravili, tradiciju, običaje, folklor, ples i pjesmu podneblja u kojem žive. Dobro je na kraju rekla Neda Milenkovski – Alba Istriana „Trebao je ovo Šustar vidjeti, to mu je kurikulum“. Na kraju su učiteljice podijelile zahvalnice svima koji su učestvovali na projektu, a roditelji njima u znak zahvale veliku svjetleću tortu. Bilo je to inače večer svjetlosti i pozitive. Marta, Sanja, i Marina a može i nekim obrnutim redom, draga djeco i roditelji, dragi svi, hvala vam za moj emotivni povratak u školske klupe, i jednu nezaboravnu večer.

Adriano Šćulac

Izvor: OVDJE

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac