PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Konobar, a ne pilot

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-07-03 11:25:54

-     Kvalitet stoji ispred „kvaliteta“. Šeretski se nasmijala, pokazala prstom na natpis iznad   trgovine i produžila dalje.
Pogledao sam gore, stajao sam ispred trgovine „KVALITET“. Bio je to naš prvi susret. Danima sam se vračao na korzo i stajao ispred iste  trgovine, čekao, čekao ali ona se više nije pojavljivala.
Bilo je to koncem 70-ih, upravo sam se vratio iz vojske. Pravi manekenski tip. Na mojih 180 cm visine, imao sam 72 kg. Tu težinu imao sam samo dva puta u životu, sa 12 godina i tada.
Sve se poklopilo, mladost (21 g.), izgled, komadi. Upravo u to vrijeme hit pjesma je bila „Sve je lako kad si mlad“ -Prljavo Kazalište. Jes brus. Sve to stoji ali uz to treba imati i nešto novca.
Vrativši se iz vojske bio sam totalno dekintiran (kao i većinu svog života). Trebalo je hitno baciti se u poduzetničke vode. Trst. Trst je bio u to vrijeme, a i još puno godina poslije, mjesto financijskog preporoda, za nas mlade.
Posudio sam od ujaka nešto maraka, na vlak  i via Trst.
Gianni me dočekao širokog osmjeha.
–    Amico mio, come stai? Nismo se vidjeli 1,5 g.
Nije znao da sam bio u vojsci. Uplašio se da sam promijenio dobavljača. Istinski mi se obradovao. Pohvalio je moj izgled.
Nakon što smo pretresli spisak narudžbi, rekao mi je da će za nekoliko sati spremiti robu, taman dok ja pojedem pizu i popijem kafe.
-    Imam nešto za tebe, meni je premalo, a ne dam ženi da baci.
Izvadio je prekrasnu pilotsku jaknu i specijalne hlače, za svaku priliku. Tu je još nadodao nekoliko košulja koje su se savršeno uklapale. Na meni je to stajalo kao saliveno. Tada mi je ispričao da je nekada bio talijanski pilot, na obuci u SAD-u, da je tamo sve to kupio. Zbog bolesti se morao umiroviti. Vidio sam mu suzu u očima.
Povratkom iz Trsta, financijsko stanje mi se značajno popravilo. Tržište u mađarskoj je „progutalo“ sve rifle kao i dva pornića na 8 mm traci.

-    Ti si pilot, oduvijek sam se palila na pilote. Ponovo se samo nasmijala i nestala u sveopćoj gužvi korza.
Bilo je to previše i za mene. Krenuo sam za njom. Porušio sam nekoliko drogiranih likova koji bi najvjerojatnije pali i sami, nakon nekog vremena.

Opet je kao duh nestala. Bio sam ljut. Ma što ljut. Bio sam zaljubljen.
-    Mene tražiš?
Ponovo se pojavila kao duh, ne duh, bio je to anđeo. Svaki pokušaj da ju opišem bio bi uzaludan. Bilo je to „savršenstvo bez mane“. Više nisam bio zaljubljen, sada sam bio „smrtno zaljubljen“.
Rekla je da se zove Marta, znala je moje ime.
-    Sada sam sa društvom, ne mogu ih samo tako napustiti, ovdje ti je moja posjetnica, dođi sutra po mene oko 6 sati. Još voziš onu Simcu crvene boje pulskih tablica?
Nisam se ni snašao, poljubila me kao da smo zajedno već dugo i nestala ponovo u gužvi korza. Stajao sam kao oduzet, nisam vjerovao da se to meni događa.
Sanjao sam ju cijelu noć.

Sljedećeg jutra odmah sam otišao do grada. Valja obnoviti zalihe toalete. Nove britvice, Pino Silvestro, dejzić i naravno prezervativi. Tada su se prezervativi jedino mogli kupiti u ljekarnama. Obično bi muški čekali da nikoga ne bude u ljekarni. Neki su znali danima kupovati Andole i Cafetine. Imali su ih više na zalihama od ljekarni, samo zbog stida, ja sam bio „operiran“ od toga. Pogotovo ako je u ljekarni radila neka mlada dama.
Toga dana, u ljekarni nije radila „mlada dama“, već gospođa u četrdesetima, izuzetno lijepa i zgodna.
-    Molim vas dva prezervativa. Pogledala me nekim nedefiniranim pogledom.
-    Ne deset prezervativa, molim vas. Htio sam ju impresionirati.
-    Vikend je pa ....... Samo se zagonetno nasmiješila. Pomislih, poznat mi je taj osmjeh.
-    Da li se mi poznajemo? Upitah je.
-    Ne znam mladiću, ali vas bih sigurno upamtila.
Nisam znao kako da protumačim njene riječi. Ljubazno sam je pozdravio na odlasku. Osjetio sam njen pogled na leđima, dobro i malo niže. Bože moj, dobra guza je dobra guza, nitko nije imun na nju.
Bio sam spreman za spoj. Nazvao sam Martu. Osjetio sam radost u njenom glasu.
-    Kod mene ti je običaj da se moji roditelji upoznaju, odmah, sa mojim „novim dečkom“.
-    Nisu strašni i nemoj se preplašitu. Vidimo se u 6.
Odmah sam u „zalihama“ pronašao whisky star 12 godina, u cvjećarni sam kupio dva lijepa buketa cvijeća. Napravio inventuru. Dezinficirao i kemijski oprao auto, nekoliko puta se istuširao, sve je trebalo biti tip-top.
Nije to bilo moje prvo upoznavanje sa roditeljima mojih djevojaka, u tome sam bio „veteran“, ali, svako novo upoznavanje je novi izazov.
Parkirao sam auto pred raskošnom katnicom. Zvono je bila melodija „Fur Elize“, na vratima se pojavila Marta. Potrčala mi je u zagrljaj, srce mi je ludački tuklo.
-    Sve sam im ispričala o tebi, jedva čekaju da te upoznaju. Već su oduševljeni tobom, a ja, ja sam već mjesec dana zaljubljena u tebe. Od kada sam te prvi puta vidjela na korzu, ali tada sam imala, nekog bez veze tipa, pa sam ga se morala riješiti, a kada sam vidjela da si pilot, tek onda sam poludjela za tobom.
Marta je pričala kao navijena. Nekoliko puta sam je pokušao prekinuti. Htio sam joj objasniti da ja nisam pilot, da ja imam samo pilotsku jaknu. Nije se dala.
-    Ooo, mladiću, dobar dan, dobro došli.
Oduzeo sam se. Ispred mene je stajala gospođa iz ljekarne.
-    Izvolite, uđite. Znači vi ste onaj „mladi pilot“ o kojem naša Marta već mjesec dana priča. Lijepo. Vi piloti, vidim, vodite vrlo dinamičan život, uzbudljiv. Ponovo se zagonetno nasmiješila. Taman joj htjedoh reći, kako ja nisam pilot i da samo imam pilotsku jaknu, uhvatih zaljubljeni Martin pogled.
-    Evo i tate, reče Marta.
Kada sam se okrenuo, kao da me grom ošinuo.
-    Zdravo Fred, otkuda ti? Ja mislio da je došao Martin novi dečko na upoznavanje. Znaš mi ti strašno držimo do toga da znamo sa kim izlazi “naša jedinica“. Od malih nogu smo je odgajali da mora biti iskrena prema nama, među nama nema tajni, zapravo, mi smo prijatelji.
-    Vas dvojica se poznajete? U čudu nas je gledala Marta, a i gospođa mama.
-    Neee, ovaj, daaaa. Oprostite ali ja moram hitno otići. Ovaj znate, moram tetku voziti kod doktora.
Izletio sam iz kuće kao da me gone svi đavoli. Marta je potrčala zamnom. Škripa guma označila je definitivo kraj „najkraće ljubavi“  moga života.
Martu više nisam nikada vidio, nakon nekoliko godina, netko mi je rekao da se udala za nekog pilota i da živi vani.
A da, od kuda sam poznavao njenog oca, pa on mi je bio referent na „Zavodu za zapošljavanje“, svake me godine slao na more.
On je znao da sa ja, KONOBAR, A NE PILOT.

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag