PORTAL PRESSUM

Kolumna Adriano Šćulac: Ništa nije kao prije

Kolumna: Adriano Šćulac
2016-07-28 10:23:04

Kad se mlađoj generaciji priča kako je nekad bilo, znaju često reći da to nas brije neka nostalgija rane mladosti, kako nam je krivo što nemamo dvadeset i kusur, kako smo bili bez tehnike, mobitela, te ostalih čuda tehnike. U ovom posljednjem imaju pravo. No, nije tako daleko kad se bilo bez mobitela i kompjutora, pa se to poviješću ne može nazivati.

Za ostalo imaju krivo. Nekada, njima na znanje, slušao se Radio Luksemburg, na kojem se emitirala najpopularnija rock i pop glazba. Nije treštalo s nekog Narodnog radija. Slušale se najveće i najkvalitetnije svjetske grupe i sastavi, čije glazbenike i pjevače i danas sa njihovih sedamdeset i još nešto godina, na svakom koncertu sluša, naravno ako prostor to dozvoljava na stotine tisuća ljudi (Rolling Stones).

Gledali su se kvalitetni filmovi, a nije svatko mogao biti glumac (čast izuzecima), na kraju krajeva ti se filmovi gledaju i danas. Igrao se ljepši i kvalitetniji nogomet. Današnji se pretvorio u mali nogomet, a mali u veliki. Zamislite da su se nekad u velikom nogometu brojala točna dodavanja i pretrčani kilometri (ne radi se o atletičarima), rekli bi vam da ste budala. U dvoranama se izvode driblanja i dodavanja, a na zelenim terenima se u nekoliko poteza stiže do protivničkog gola, barem bi to tako trebalo biti. Dodavat si loptu na centru, kad je protivnički igrač deset metara od tebe, može svatko.

Na zabavnoj sceni pjevali su Radojka Šverko, Tereza Kesovija, Prljavo Kazalište, Parni Valjak, Dado Topić i da ne nabrajam. Da nisu vrijedili i bili kvalitetni zar bi pjevali dan danas i punili publikom stadione i dvorane. Današnje „najveće zvijezde“ pjevaju u šatorima za pedesetak osoba. Toliko ih naime dođe na „koncert“ ako pjevačica ima haljinu duljine maksimalno deset centimetra. Isprike jednoj Vani, Toniju, Massimu, Houdeku i još nekima, koje na prste ruku možemo nabrojati.

Zamislite da je nekad za sebe osoba poput Ave Karabatić rekla  da je pjevačica, ili Šušnjara iz Magazina, istog trena bile bi poslane na liječenje.

Mislite li da bi nekad pjevao Ivan Zak i nazivao se zvijezdom s tri pjesme u isto toliko akorda? Mislite li da bi nekad mladić od dvadeset i nešto godina slušao kako pjeva Simona Gotovac ili kako se već zove? Znam da ne bi.

Nije ovo kritika, nije ni plakanje za prošlošću, nego stvarnost, koja nas je stigla i stiže nas svakodnevno. I to je normalno, druga su vremena, drugačije se živi i uživa. Žalosno bi bilo da se vratimo u prošlost, kad smo dio sadašnjosti. No ipak je ta prošlost bila kvalitetnija, bilo bi sasvim u redu da to priznamo, no naravno da živimo sadašnjost ma kakva ona bila. Možda nam se prošlost u budućnosti vrati.

Adriano Šćulac

Izvor: OVDJE

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac