PORTAL PRESSUM

Portreti Franko Božić: Nogomet je moj život

Portreti
2016-08-16 12:35:22

Uđete li u Umagu u trgovinu bijele tehnike ljubazno će vas pozdraviti jedno poznato nogometno lice. Franko Božić. Čovjek kojeg možemo obilježiti kao nogometaša koji jednostavno ne stari, a i danas s 43 godine još juri loptu po terenu bolje od mnogih mladića kojima može biti otac.

Nogomet znaš ili ne znaš, rekao mi je jednom jedan naš poznati trener. Rijetki su oni koji su naučili igrati nogomet a da nisu imali u sebi barem mrvu talenta. Naravno, poslije je sve samo kvalitetan rad. A Franko je bio jedan od tih koji je od rođenja imao u sebi ono nešto.

Za današnje pojmove Franko Božić je relativno kasno počeo igrati nogomet. Imao je 11-12 godina kada je došao na igralište tadašnjeg Astra Cementa (danas NK Moela), unatoč žestokom protivljenju majke koja ga je htjela spriječiti da se bavi tim „grubim“ sportom. No njegova želja da prati trend svojih prijatelja koji su mahom bili u rukometu ili nogometu, bila je veća. Prevagnuo je nogomet.

Božić je došao u ruke iskusnom treneru Đaniju Vojiću koji je odmah u njemu prepoznao momka koji ima ono nešto. Nakon Astra Cementa sljedeće sezone expressno seli u NK Umag, starijeg gradskog brata koji igra III HNL i tu već nakon tri godine igranja za kadete i juniore tadašnji trener žuto-plavih Marino Alessio jedva može dočekati da Božić napuni 16 godina da bi ga stavio u prvu momčad. -„Sjećam se kao danas. Bila je srijeda i ja sam pobjegao iz škole da bih u Bujama napravio specijalistički pregled za nastup u prvoj momčadi Umaga, a utakmica je bila već u subotu. Igrali smo u Opatiji. Bio sam u zapisniku utakmice. Nitko sretniji od mene. Nisam očekivao ulazak u igru, ali polovinom prvog poluvremena povrijedio se Marijan Bogdan (mlađi brat poznatog Hr reprezentativca Srećka Bogdana), odličan igrač. Alessio se okrenuo prema klupi i rekao mi: - „Franko spremi se, ulaziš“. Noge su mi se odsjekle. Igrao sam lijevoga beka. Opatija je imala na krilu jednog od najboljih svojih igrača. Od tada nisam izlazio iz prve momčadi. Subota je bila rezervirana za igranje u seniorima, a nedjelja za kadete ili juniore, već prema potrebi.