PORTAL PRESSUM

Kolumna Adriano Šćulac: Nekad i sad

Kolumna: Adriano Šćulac
2016-09-10 09:42:52

Danas su neka čudna vremena. Mnogi znaju to reći i ja se s njima slažem. No ipak bi nadodao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne kaže se đaba «sve u svoje vrijeme». Nekad su recimo ljudi sasvim drugačije komunicirali i ponašali se. često su susjedi jedan od drugoga stvari posuđivali. Što bi molim vas,danas rekao vaš susjed ili točnije što bi mislio, kad bi mu recimo pozvonili na vrata (nekad se kucalo, kakvo zvono) i pitali ga da vam posudi malo brašna, šećera ili soli. Rekao možda ne bi ništa, ali bi mislili da niste sav svoj. E vidite nekada je to bilo sasvim normalno. Ostajali bi ljudi bez nekih namirnica pa da ne trče do trgovine pitali bi susjeda da im to posudi i kasnije naravno vraćali.

Danas se to više ne radi i za to ova nova generacija ne zna. Ali zato znaju posuditi lovu koju u pravilu «zaborave» vratiti. Vraga se nekad znalo za mobitele, telefone, kompjutore, vraga je netko znao za svu današnju tehniku. Pegla na žeravicu bila je vrh tehnike, a kad bi netko kupio televizor, svo je susjedstvo kod njega navalilo da bi gledali kakvu seriju ili dnevnik. Serije su u pravilu bile američke, nije bilo ovih meksičko-turskih. Zahvaljujući njima danas neki pričaju bolje turski nego engleski ili njemački i ne daj bože da je u tome nešto ružnoga. Dobro je znati što više jezika. Koliko znaš toliko vrijediš, zar ne kažemo tako? Po školama se učio marksizam, tehnologija, domaćinstvo…. pjevale se pjesme Titu. Kad bi pitali roditelje kako ste došli na svijet, bili bi odgovori, ili šamar, ili ne pitaj gluposti. Ako bi vas i «educirali» o tome, onda bi odgovori bili kako nas je roda donijela, bili smo mami u trbuhu i slično. Danas već u prvim razredima uče o seksu. Znaju sve od početaka do kraja. Danas se u školama uči o religiji, nekada toga nije bilo.

Zamislite da vam je nastavnik ulazio u razred moleći < Oče naš>, priveli bi ga istog trena. Stoga se slažem s neki dan primljenom porukom, a nakon jednog mog osvrta na ovom portalu, da su mnogi pred dvadesetak godina u svom domu držali na zidu obješenu sliku Tita, da su im danas okviri isti, ali su sliku Tita zamijenili Papinom i tako postali najveći mogući vjernici. Sve to i nije bilo tako davno, stoga zna moj susjed s pravom reći da je «svet šo poli vraga, i da vreme leti, ma na neko hujo bondo». želim mu objasniti da to tako mora biti, da se sve dešava u svoje vrijeme. Da se više iz udaljenih mjesta i sela ne dolazi pješice u Labin, već su tu automobili, pa se njima vozimo i do prve trgovine. Ne trebam ja to njemu objašnjavati, zna to i sam, ali se teško time miri. Svjestan je da živi u današnjosti, ali mu je to teško prihvatiti, najradije bi se vratio u ono, nekad. A tko ne bi, ako ništa drugo da ima nekih tridesetak godina manje. Dobro je da su danas ta i takva vremena, to tako mora biti i naravno da nam sva ta silna tehnika u tome pomaže.

No ima susjed pravo, sve to čini da smo se otuđili, manje komuniciramo, manje se krećemo. Zna on reći kao se danas ljudi manje svađaju, jer jednostavno manje pričaju. Tu se s njime ne slažem, nego mislim da je obrnuto, da se čak i više svađaju. Samo na drugi način. Prvo si razmijene brojeve telefona. Počinju sa slanjem sms poruka, preko njih dođe do nesuglasica, pa se tek kasnije verbalno posvađaju i hebu jedan drugome sve po spisku. Slušao sam neki dan, svađu u jednom bariću i to žestoku. Započeo je jedan, koji je vikao svom društvu «ti si mi poslao onu poruku, sve si pokvario, budala si… i tako dalje» Ne stoji znači «činjenica» da se ne možeš posvađati ako ne komuniciraš «u živo». Dokaz je to da nas tehnika i te kako može posvađati. Nije dobro naravno ni to što smo «snimani» 24 sata dnevno. Svi mogući foto aparati, mobiteli s kamerama, sve to čini da nas je moguće snimiti u svakoj situaciji i eto nas u javnosti, kada to želimo i kad ne želimo. No to je tako i ne može se mijenjati. Ne možemo mijenjati tehniku, ali možemo sebe. Isključimo taj famozni mobitel barem na jedan dan. Odemo do susjeda ili rodbine, družimo se, ispričamo i nauživamo u šalama, na taj se način možemo vratiti barem na kratko, u to što nekad, zovemo. čovjek se bolje osjeća, isprobajte. Pa drugi dan to objavimo svima preko fejsa, jer povratka stvarnog, u prošlost nema. Možemo to činiti samo u mislima.

Adriano Šćulac

Izvor: OVDJE

Danas su neka čudna vremena. Mnogi znaju to reći i ja se s njima slažem. No ipak bi nadodao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne kaže se đaba «sve u svoje vrijeme». Nekad su recimo ljudi sasvim drugačije komunicirali i ponašali se. često su susjedi jedan od drugoga stvari posuđivali. Što bi molim vas,danas rekao vaš susjed ili točnije što bi mislio, kad bi mu recimo pozvonili na vrata (nekad se kucalo, kakvo zvono) i pitali ga da vam posudi malo brašna, šećera ili soli. Rekao možda ne bi ništa, ali bi mislili da niste sav svoj. E vidite nekada je to bilo sasvim normalno. Ostajali bi ljudi bez nekih namirnica pa da ne trče do trgovine pitali bi susjeda da im to posudi i kasnije naravno vraćali.

Danas se to više ne radi i za to ova nova generacija ne zna. Ali zato znaju posuditi lovu koju u pravilu «zaborave» vratiti. Vraga se nekad znalo za mobitele, telefone, kompjutore, vraga je netko znao za svu današnju tehniku. Pegla na žeravicu bila je vrh tehnike, a kad bi netko kupio televizor, svo je susjedstvo kod njega navalilo da bi gledali kakvu seriju ili dnevnik. Serije su u pravilu bile američke, nije bilo ovih meksičko-turskih. Zahvaljujući njima danas neki pričaju bolje turski nego engleski ili njemački i ne daj bože da je u tome nešto ružnoga. Dobro je znati što više jezika. Koliko znaš toliko vrijediš, zar ne kažemo tako? Po školama se učio marksizam, tehnologija, domaćinstvo…. pjevale se pjesme Titu. Kad bi pitali roditelje kako ste došli na svijet, bili bi odgovori, ili šamar, ili ne pitaj gluposti. Ako bi vas i «educirali» o tome, onda bi odgovori bili kako nas je roda donijela, bili smo mami u trbuhu i slično. Danas već u prvim razredima uče o seksu. Znaju sve od početaka do kraja. Danas se u školama uči o religiji, nekada toga nije bilo.

Zamislite da vam je nastavnik ulazio u razred moleći < Oče naš>, priveli bi ga istog trena. Stoga se slažem s neki dan primljenom porukom, a nakon jednog mog osvrta na ovom portalu, da su mnogi pred dvadesetak godina u svom domu držali na zidu obješenu sliku Tita, da su im danas okviri isti, ali su sliku Tita zamijenili Papinom i tako postali najveći mogući vjernici. Sve to i nije bilo tako davno, stoga zna moj susjed s pravom reći da je «svet šo poli vraga, i da vreme leti, ma na neko hujo bondo». želim mu objasniti da to tako mora biti, da se sve dešava u svoje vrijeme. Da se više iz udaljenih mjesta i sela ne dolazi pješice u Labin, već su tu automobili, pa se njima vozimo i do prve trgovine. Ne trebam ja to njemu objašnjavati, zna to i sam, ali se teško time miri. Svjestan je da živi u današnjosti, ali mu je to teško prihvatiti, najradije bi se vratio u ono, nekad. A tko ne bi, ako ništa drugo da ima nekih tridesetak godina manje. Dobro je da su danas ta i takva vremena, to tako mora biti i naravno da nam sva ta silna tehnika u tome pomaže.

No ima susjed pravo, sve to čini da smo se otuđili, manje komuniciramo, manje se krećemo. Zna on reći kao se danas ljudi manje svađaju, jer jednostavno manje pričaju. Tu se s njime ne slažem, nego mislim da je obrnuto, da se čak i više svađaju. Samo na drugi način. Prvo si razmijene brojeve telefona. Počinju sa slanjem sms poruka, preko njih dođe do nesuglasica, pa se tek kasnije verbalno posvađaju i hebu jedan drugome sve po spisku. Slušao sam neki dan, svađu u jednom bariću i to žestoku. Započeo je jedan, koji je vikao svom društvu «ti si mi poslao onu poruku, sve si pokvario, budala si… i tako dalje» Ne stoji znači «činjenica» da se ne možeš posvađati ako ne komuniciraš «u živo». Dokaz je to da nas tehnika i te kako može posvađati. Nije dobro naravno ni to što smo «snimani» 24 sata dnevno. Svi mogući foto aparati, mobiteli s kamerama, sve to čini da nas je moguće snimiti u svakoj situaciji i eto nas u javnosti, kada to želimo i kad ne želimo. No to je tako i ne može se mijenjati. Ne možemo mijenjati tehniku, ali možemo sebe. Isključimo taj famozni mobitel barem na jedan dan. Odemo do susjeda ili rodbine, družimo se, ispričamo i nauživamo u šalama, na taj se način možemo vratiti barem na kratko, u to što nekad, zovemo. čovjek se bolje osjeća, isprobajte. Pa drugi dan to objavimo svima preko fejsa, jer povratka stvarnog, u prošlost nema. Možemo to činiti samo u mislima. - See more at: http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=11711#sthash.67rvXCVK.dpufDanas su neka čudna vremena. Mnogi znaju to reći i ja se s njima slažem. No ipak bi nadodao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne kaže se đaba «sve u svoje vrijeme». Nekad su recimo ljudi sasvim drugačije komunicirali i ponašali se. često su susjedi jedan od drugoga stvari posuđivali. Što bi molim vas,danas rekao vaš susjed ili točnije što bi mislio, kad bi mu recimo pozvonili na vrata (nekad se kucalo, kakvo zvono) i pitali ga da vam posudi malo brašna, šećera ili soli. Rekao možda ne bi ništa, ali bi mislili da niste sav svoj. E vidite nekada je to bilo sasvim normalno. Ostajali bi ljudi bez nekih namirnica pa da ne trče do trgovine pitali bi susjeda da im to posudi i kasnije naravno vraćali.

Danas se to više ne radi i za to ova nova generacija ne zna. Ali zato znaju posuditi lovu koju u pravilu «zaborave» vratiti. Vraga se nekad znalo za mobitele, telefone, kompjutore, vraga je netko znao za svu današnju tehniku. Pegla na žeravicu bila je vrh tehnike, a kad bi netko kupio televizor, svo je susjedstvo kod njega navalilo da bi gledali kakvu seriju ili dnevnik. Serije su u pravilu bile američke, nije bilo ovih meksičko-turskih. Zahvaljujući njima danas neki pričaju bolje turski nego engleski ili njemački i ne daj bože da je u tome nešto ružnoga. Dobro je znati što više jezika. Koliko znaš toliko vrijediš, zar ne kažemo tako? Po školama se učio marksizam, tehnologija, domaćinstvo…. pjevale se pjesme Titu. Kad bi pitali roditelje kako ste došli na svijet, bili bi odgovori, ili šamar, ili ne pitaj gluposti. Ako bi vas i «educirali» o tome, onda bi odgovori bili kako nas je roda donijela, bili smo mami u trbuhu i slično. Danas već u prvim razredima uče o seksu. Znaju sve od početaka do kraja. Danas se u školama uči o religiji, nekada toga nije bilo.

Zamislite da vam je nastavnik ulazio u razred moleći < Oče naš>, priveli bi ga istog trena. Stoga se slažem s neki dan primljenom porukom, a nakon jednog mog osvrta na ovom portalu, da su mnogi pred dvadesetak godina u svom domu držali na zidu obješenu sliku Tita, da su im danas okviri isti, ali su sliku Tita zamijenili Papinom i tako postali najveći mogući vjernici. Sve to i nije bilo tako davno, stoga zna moj susjed s pravom reći da je «svet šo poli vraga, i da vreme leti, ma na neko hujo bondo». želim mu objasniti da to tako mora biti, da se sve dešava u svoje vrijeme. Da se više iz udaljenih mjesta i sela ne dolazi pješice u Labin, već su tu automobili, pa se njima vozimo i do prve trgovine. Ne trebam ja to njemu objašnjavati, zna to i sam, ali se teško time miri. Svjestan je da živi u današnjosti, ali mu je to teško prihvatiti, najradije bi se vratio u ono, nekad. A tko ne bi, ako ništa drugo da ima nekih tridesetak godina manje. Dobro je da su danas ta i takva vremena, to tako mora biti i naravno da nam sva ta silna tehnika u tome pomaže.

No ima susjed pravo, sve to čini da smo se otuđili, manje komuniciramo, manje se krećemo. Zna on reći kao se danas ljudi manje svađaju, jer jednostavno manje pričaju. Tu se s njime ne slažem, nego mislim da je obrnuto, da se čak i više svađaju. Samo na drugi način. Prvo si razmijene brojeve telefona. Počinju sa slanjem sms poruka, preko njih dođe do nesuglasica, pa se tek kasnije verbalno posvađaju i hebu jedan drugome sve po spisku. Slušao sam neki dan, svađu u jednom bariću i to žestoku. Započeo je jedan, koji je vikao svom društvu «ti si mi poslao onu poruku, sve si pokvario, budala si… i tako dalje» Ne stoji znači «činjenica» da se ne možeš posvađati ako ne komuniciraš «u živo». Dokaz je to da nas tehnika i te kako može posvađati. Nije dobro naravno ni to što smo «snimani» 24 sata dnevno. Svi mogući foto aparati, mobiteli s kamerama, sve to čini da nas je moguće snimiti u svakoj situaciji i eto nas u javnosti, kada to želimo i kad ne želimo. No to je tako i ne može se mijenjati. Ne možemo mijenjati tehniku, ali možemo sebe. Isključimo taj famozni mobitel barem na jedan dan. Odemo do susjeda ili rodbine, družimo se, ispričamo i nauživamo u šalama, na taj se način možemo vratiti barem na kratko, u to što nekad, zovemo. čovjek se bolje osjeća, isprobajte. Pa drugi dan to objavimo svima preko fejsa, jer povratka stvarnog, u prošlost nema. Možemo to činiti samo u mislima. - See more at: http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=11711#sthash.67rvXCVK.dpuf
Danas su neka čudna vremena. Mnogi znaju to reći i ja se s njima slažem. No ipak bi nadodao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne kaže se đaba «sve u svoje vrijeme». Nekad su recimo ljudi sasvim drugačije komunicirali i ponašali se. često su susjedi jedan od drugoga stvari posuđivali. Što bi molim vas,danas rekao vaš susjed ili točnije što bi mislio, kad bi mu recimo pozvonili na vrata (nekad se kucalo, kakvo zvono) i pitali ga da vam posudi malo brašna, šećera ili soli. Rekao možda ne bi ništa, ali bi mislili da niste sav svoj. E vidite nekada je to bilo sasvim normalno. Ostajali bi ljudi bez nekih namirnica pa da ne trče do trgovine pitali bi susjeda da im to posudi i kasnije naravno vraćali.

Danas se to više ne radi i za to ova nova generacija ne zna. Ali zato znaju posuditi lovu koju u pravilu «zaborave» vratiti. Vraga se nekad znalo za mobitele, telefone, kompjutore, vraga je netko znao za svu današnju tehniku. Pegla na žeravicu bila je vrh tehnike, a kad bi netko kupio televizor, svo je susjedstvo kod njega navalilo da bi gledali kakvu seriju ili dnevnik. Serije su u pravilu bile američke, nije bilo ovih meksičko-turskih. Zahvaljujući njima danas neki pričaju bolje turski nego engleski ili njemački i ne daj bože da je u tome nešto ružnoga. Dobro je znati što više jezika. Koliko znaš toliko vrijediš, zar ne kažemo tako? Po školama se učio marksizam, tehnologija, domaćinstvo…. pjevale se pjesme Titu. Kad bi pitali roditelje kako ste došli na svijet, bili bi odgovori, ili šamar, ili ne pitaj gluposti. Ako bi vas i «educirali» o tome, onda bi odgovori bili kako nas je roda donijela, bili smo mami u trbuhu i slično. Danas već u prvim razredima uče o seksu. Znaju sve od početaka do kraja. Danas se u školama uči o religiji, nekada toga nije bilo.

Zamislite da vam je nastavnik ulazio u razred moleći < Oče naš>, priveli bi ga istog trena. Stoga se slažem s neki dan primljenom porukom, a nakon jednog mog osvrta na ovom portalu, da su mnogi pred dvadesetak godina u svom domu držali na zidu obješenu sliku Tita, da su im danas okviri isti, ali su sliku Tita zamijenili Papinom i tako postali najveći mogući vjernici. Sve to i nije bilo tako davno, stoga zna moj susjed s pravom reći da je «svet šo poli vraga, i da vreme leti, ma na neko hujo bondo». želim mu objasniti da to tako mora biti, da se sve dešava u svoje vrijeme. Da se više iz udaljenih mjesta i sela ne dolazi pješice u Labin, već su tu automobili, pa se njima vozimo i do prve trgovine. Ne trebam ja to njemu objašnjavati, zna to i sam, ali se teško time miri. Svjestan je da živi u današnjosti, ali mu je to teško prihvatiti, najradije bi se vratio u ono, nekad. A tko ne bi, ako ništa drugo da ima nekih tridesetak godina manje. Dobro je da su danas ta i takva vremena, to tako mora biti i naravno da nam sva ta silna tehnika u tome pomaže.

No ima susjed pravo, sve to čini da smo se otuđili, manje komuniciramo, manje se krećemo. Zna on reći kao se danas ljudi manje svađaju, jer jednostavno manje pričaju. Tu se s njime ne slažem, nego mislim da je obrnuto, da se čak i više svađaju. Samo na drugi način. Prvo si razmijene brojeve telefona. Počinju sa slanjem sms poruka, preko njih dođe do nesuglasica, pa se tek kasnije verbalno posvađaju i hebu jedan drugome sve po spisku. Slušao sam neki dan, svađu u jednom bariću i to žestoku. Započeo je jedan, koji je vikao svom društvu «ti si mi poslao onu poruku, sve si pokvario, budala si… i tako dalje» Ne stoji znači «činjenica» da se ne možeš posvađati ako ne komuniciraš «u živo». Dokaz je to da nas tehnika i te kako može posvađati. Nije dobro naravno ni to što smo «snimani» 24 sata dnevno. Svi mogući foto aparati, mobiteli s kamerama, sve to čini da nas je moguće snimiti u svakoj situaciji i eto nas u javnosti, kada to želimo i kad ne želimo. No to je tako i ne može se mijenjati. Ne možemo mijenjati tehniku, ali možemo sebe. Isključimo taj famozni mobitel barem na jedan dan. Odemo do susjeda ili rodbine, družimo se, ispričamo i nauživamo u šalama, na taj se način možemo vratiti barem na kratko, u to što nekad, zovemo. čovjek se bolje osjeća, isprobajte. Pa drugi dan to objavimo svima preko fejsa, jer povratka stvarnog, u prošlost nema. Možemo to činiti samo u mislima. - See more at: http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=11711#sthash.67rvXCVK.dpuf