PORTAL PRESSUM

Država glumaca i gnjuraca

Kolumna: Tomislav Južni
2015-05-08 12:43:59

Ovaj tip kojeg nazivaju Guverner HNB-a mi se nimalo ne dopada. Poznajem jednoga tipa koji mu jako sliči, niti taj tip mi se ne dopada. Ma, uopće mi se ne dopadaju ovi mamini sinovi koji su počeli seksati u 28. i to ih je morala „silovati“ neka kučka koja je shvatila da će tip konačno da diplomira na faksu, a imati šonju za muža k tome još s diplomom nije mala stvar. A sa svekrvom će lako.

Slušam i ne mogu vjerovati koliko medijskog prostora daju tom guverneru. Pa taj čovjek ili je bolestan ili ima teških problema u glavi
Prvo je tvrdio da je on jedini upozoravao na opasnost kredita u CHF. Onda kaže da je i on žrtva toga kredita (ili on ili njegova žena ne pamtim baš). Baš bih volio vidjeti tu snimku od prije osam godina gdje on upozorava.

Onda je izjavio da su nadrljali i ovi koji imaju kredite u €. Nakon dva dana je rekao da su ga pogrešno razumjeli. Pa priča o BDP-u. Prvo da će biti negativan. Sada priča da će biti pozitivan. Kao da je BDP sladoled. Ako možda nestane struje bude se istopio, ali ako bude struje i u njega upadne malo kvasca e onda će narasti. Bože mi oprosti, stvarno ima idiota koji rade poslove o kojima nemaju pojma, a ima ih, nije da nema.

Već duže vremena slušam priče o Socijalnoj osjetljivosti vlasti u odnosu na narod. Prvo uopće, zna li vlast što to znači biti Socijalno osjetljiv? Sumnjam. Zašto sumnjam? Jednostavno iz jednog jedinog razloga. Socijalno osjetljiv možeš biti jedino u koliko se spustiš na razinu onoga prema kojem bi trebao izraziti tu socijalnu osjetljivost. Ruku na srce, još niti jednog političara nisam vidio da se spustio na taj nivo.

Priča o Socijalnoj osjetljivosti me podsjeća na Misu u kojoj Svećenik propovijeda o skromnosti, dijeljenju, pokori, poštenju, iskupljenju. A nakon toga sjedne u dobar auto. Odveze se na ručak na kojem pojede i popije za jednu cijelu obitelj. Sve to plati iz priloga koje su mu ostavili vjernici na misi. Toliko o skromnosti, dijeljenju i pokori.

Nedavno sam u jednom filmskom vremeplovu gledao Poljoprivrednu emisiju iz 1968. godine. Tip priča o nebrizi države za selo i seljake. O manipuliranju s davanjem u zakup slobodnog zemljišta. O slabim otkupnim cijenama.

Pogledamo li danas emisiju istog naslova, primjetit čemo da se ništa u ovih 50. Godina nije promijenilo. Ništa osim glumaca.
Bojim se da ti glumci toliko ponavljaju svoje uloge da su već i sami sebe uvjerili da je ono što oni pričaju istina i jedina istina. Dok oni glumataju mi guramo glavu pod vodu. Bojim se da je ovo država glumaca i gnjuraca, a te dvije „profesije“ nikako ne idu ruku pod ruku.

Tomislav Južni