PORTAL PRESSUM

Kolumna Adriano Šćulac: Pišimo i pričajmo o lijepom

Kolumna: Adriano Šćulac
2016-10-07 01:42:25

Postoje otkad i pismo, od onda su prisutni i djeluju na našu svakodnevicu. Ponekad im vjerujemo više, ponekad manje, ponekad nikako. Oni su mediji. Ove dane svi se oni redom bave i pišu, pričaju, pokazuju, političare, Plenkovića, Petrova, Jandrokovića, Kolindu, Hasanbegovića….To i jesu teme, ali da li treba stvarati o tome toliku euforiju, da li narodu treba baš toliko toga napisanog, izrečenog, pokazanog? Mislim da ne. Zna se reći da triput napisana ili izrečena laž postaje istina i zasigurno ima istine u tome. Mediji utječu na mnogo toga. Preko njih o pojedinim stvarima dobivamo ili stvaramo stav ili mišljenje. U njima uglavnom, nalazimo negativne stvari. Zašto? Valjda samo oni znaju. Na nama je da to čitamo, slušamo ili gledamo.

Zamislite kad s naslovnice, nekih novina, portala, bode oči naslov «Zaklao djevojku». Od kad to netko nekoga može zaklati? Zar nije riječ za taj i takav gnusni čin, ubiti. Čak ni kad oduzmemo život životinji, ne izgovaram tu riječ, već kažem da se kravu, zeca, kokoš… ubilo. Tako se nekada i govorilo. Onda je netko počeo s riječju zaklao, jer to valjda prodaje? Čemu ovaj uvod? Jer danas ti isti mediji, istina ne svi, žele sve prikazati crno, negativno, pokvariti nam i onako dosta tešku sadašnjost, ubiti vjeru u budućnost. Nije im ni cilj, informirati, nego zaraditi, profit je ono najvažnije, nažalost. Kad ste zadnji puta u tim i takvim medijima pročitali nešto lijepo, neku lijepu ljubavnu priču, ne onu Severininu, jer u njoj nema i nije bilo ljubavi. To su brakovi iz interesa, popularnosti, to je ništa, nula, to nema veze s ljubavlju.

Kada ste posljednji put, pročitali ili čuli, da među nama ima dobrih, poštenih, velikih ljudi. Onih koji čine dobro? O njima se ne piše, ne govori ne pokazuje ih se, ili se to čini jako rijetko i premalo. Sreća je što možemo odlučivati sami što pročitati ili poslušati, ali koliki od nas to čine? Neki mediji nemaju granice. Ne znaju za profesionalnost, dobar ukus, ne računaju na to, da im nažalost previše ljudi slijepo vjeruje. Zar ne čujemo prečesto onu «Istina je sto posto, pročitao sam to u…». Možeš si misliti, danas je istina svaka tisućita napisana, izgovorena ili pokazana, zato ne vjerujte.

Mediji, naravno neki, nemaju granica, nema tog kraja, dna, a da ne mogu još dalje u tom «svinjcu» da ne mogu još niže. Pa čemu dozvoliti da nam ionako težak život još više zagorčuju. Čemu gledati i čitati, kako netko nekoga «kolje»??

Eto, žalim se na medije, a i sam napisah previše negativnog.

Zato ću drugi dio ove kolumne posveti također nečemu bez granice, ali lijepome, istinitom, za što svi znate da postoji, jer ste je zasigurno doživjeli ili doživljavate, a to je ljubav. Ona je također bezgranična. Ne poznaje države, kontinente, vjere, boje kože, godine, dob, spol…ne poznaje ništa i nema nikakvih granica. Ona je jednostavno lijepa i bezgranična. Ima je na tisuće načina. Ljubav prema ljudima, životinjama, stvarima, hrani, vremenu….Ljubav je jednostavno nešto najljepše, najčistije i ono najvažnije bezgranično. A upravo granice su nam oduvijek stvarale nekakve probleme.

Zbog granica se ratovalo, ubijalo, sporilo. Zato danas i pišem o tom bezgraničnom. Onom ružnom, nekim medijima i lažima i onom lijepom, istini i ljubavi. No neki nažalost i ljubavi, žele postaviti granice. Pa će reći, kako nije normalno kad se ljudi istih spolova vole, da nije normalno kad se ljudi različitih vjera vole, da nije normalno kad se dvije osobe različite boje kože vole, da nije normalno kad mlad voli starog ili obrnuto. Drek nije normalno, baš je normalno, jer je ljubav nešto najljepše što se doživjeti može i to upravo zbog toga što je bezgranična. Zato čitajmo o ljubavi, pričajmo o ljubavi, doživljavajmo ovaj svijet i ljude kroz ljubav.

Adriano Šćulac

Izvor: OVDJE

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac