PORTAL PRESSUM

Kolumna Adriano Šćulac: Pa ti kupuj od nepoštenog

Kolumna: Adriano Šćulac
2016-11-27 10:44:05

Neki koji čitaju moje kolumne, pitaju me ponekad da li je to što pišem istina ili izmišljotine? Pa naravno da su istine, jer da nisu zvalo bi si to bajkom ili pričom, a ne kolumnom. Tako da je i ova istinita, ili kako bi naši političari rekli, obećajem da je istina. Znate valjda da oni uvijek obećavaju, pa na kraju što bude.

Istina je i to da se ja uopće ne razumijem u automobile. Vozim, da li i to znam neka drugi ocjene, no imam vozačku i neki prijeđeni kilometar na leđima. Što se ostalog tiče na i u automobilu, ne kužim jedan klinac. Ali što mi to treba, kad postoje automehaničari, autoelektričari, limara više nema jer su današnji automobili ionako od plastike. Valjda su na njima limene ili aluminijske samo felge.

Ponekad je nedostatak, da se ne razumijemo u te motorne strojeve što automobilima zovemo. Pogotovu se to pokaže lošim kad kupujete polovni automobil. Upravo sam na takvom primjeru pokazao mom kumu, koji je jedan takav kupovao, da i mi koji smo `duduci` po znaju, možemo uočiti neke stvari.

Riješio je kum kupiti polovni automobil. Danas to nije teško ima ih na tisuće. Malo na internet, Njuškalo ili kako se već to zove i eto ti marki, godišta, modela, do mile volje. Za svačiji džep po nešto.

Pronašao je tako kum automobil njemu po mjeri. Marka švapska, Audi, kaže on da je to naj marka i naj auto, da njima sto tisuća prijeđenih kilometar nije ništa nego i dalje rade kao švicarski sat. On se kao kuži u tu mehaniku, pa iako sam ga nagovarao da sa sobom povede mehaničara profesionalca, nije me poslušao, već me zamolio da ga vozim, a kući će on s njegovim novim ljubimcem. Nije trebalo daleko, jer je vlasnik švapske mašine živio u Rijeci.

Pronašli smo adresu i vlasnika dosta brzo. Audi da ti oči stanu. Star nekih desetak godina ali u super stanju. Tako mi se barem pričinilo, s obzirom na moju dioptriju. Odmah sam pohvalio kuma, rekavši mu da je automobil zaista super. Nije mu to baš sjelo, pa me poklopio riječima, da mu je boja mat, da nije ista po svim dijelovima, vidi da je bio na novo obojen i da je to učinio neki amater. Lako je kumu. Kad je dioptriju brusio u onoj zagrebačkoj klinici, mislim da se Svjetlost zove, a ja imam još uvijek `originalne` oči i vid nije tko zna što.

Došavši na samo nekoliko centimetara od te švapske nemani vidio sam i ja da mu boja nije posvuda ista. Nije to ipak natjeralo kuma da odustane, utješio se da to i nije toliko bitno nego je važno da mu je motor u redu, da nije puno uništen iz unutra, da ima dobe gume, jer su one inače skupe i naravno da kilometraža štima, reći će mi.

Sve što sam više gledao taj Audi, čak i s mojom dioptrijom pronalazio, sam nedostatke. U jednom  me trenutku kum strogo pogledao, rekavši mi da se ne može načuditi što toliko cjepidlačim kad inače nisam brundalo.

Nisam mu htio pokvariti skroz raspoloženje i riješio sam ne baš puno pričati. On i vlasnik automobila vodili su razgovor, ja sam uglavnom slušao. No nisam se mogao oteti dojmu da vlasnik preuveličava stvari, pa čak i da laže. Prvo je rekao da je jedini vlasnik, pa da ipak nije, nego je bio još jedan, pa je kasnije ispalo da je i njegova bivša supruga bila vlasnica. Kum je skoro sklopio posao, jer je ipak zaključio da je motor u redu, kočnice rade, volan servo, klima automatska, podizači stakla električni, a prijeđenih kilometara tek nešto preko sto tisuća kilometra.

Riječ po riječ i posao se približavao kraju, pa su se kum i vlasnik već počeli rukovati. Trebali su ispuniti nekakve papire, pa su otišli do stana vlasnika a ja ostao čekati kraj automobila. Nije mi vrag dao mira, te sam počeo izbliza `ocjenjivati` taj Audi. Prvo sam uočio da mu brojke koje označuju prijeđene kilometre ne stoje u ravnini, a sjećam se da sam od pravih znalaca čuo, ako je to tako, da su kilometri vraćani unatrag. Onda sam shvatio i da su pedale od gasa, kočnice i mjenjača skroz izlizane, što je po nekoj mojoj šašavoj logici također govorilo da je Audi prešao puno više kilometra od brojke koja piše na kilometar satu. Nisam se time mirio, te sam nazvao kuma na mobitel i rekao mu što sam uočio. Nisam znao što se u stanu dešavalo, no nakon nekih desetak minuta čuo sam povišene tonove i psovke. Dojurili su iz stana i vlasnik i kum. Psovali oboje.

Na kraju je ipak vlasnik priznao pravi broj prijeđenih kilometra i rekao da je skinuto skoro dvjesto tisuća. Naravno da od kupnje automobila nije bilo ništa. Vozeći se prema Labinu reče mi kum, da mi ne vjeruje kada govorim da se ne razumijem u automobile. A ja se stvarno ne razumijem, ali eto i ćorava kokoš zrno pogodi. Pazite kad kupujete polovno ili povedite sa sobom neku neznalicu, možda vam baš on bude od pomoći.

Adriano Šćulac

Izvor: OVDJE