PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: KaUFland

Kolumna Dragan Purišić
2017-02-20 03:44:21

Mnogi ne kriju da je nedjelja dan u kojemu je teško pobijediti vrijeme.

Neki su u tom uspjeli slijedeći naviku duljeg spavanja, odlaska u prodajni centar, pripravljanja ručka, poslijepodnevne šetnje i druženja s televizijom.

Sve te aktivnosti popunjavanje su prazne vremenske stranice. Biramo ih jer nam se čini da ne postoji ništa bolje. Čistina nedjeljnoga dana signal je da u njoj nedostaje odgovarajući dio slagalice. Bliži su joj oni bez dnevnoga rasporeda jer ju nisu trajno popunili zamjenskim kolačićima. Tko se posvetio malim stvarima, više ne traži veliku.

Ne postoji vrijeme za koje nismo predodređeni. Malo naše nastojanje, uz nečiju pomoć, može razriješiti misterij pravog ispunjenja trenutka.

Ova nedjelja donijela mi je nelagodnu dvojbu. Dok sam stajao ispred oltara, neposredno prije glavnoga događanja, kroz glavu mi je prolazilo mnoštvo sugestija; hoću li, mogu li, trebam li...? Znajući koliko su me protekli dan i grešno jutro zatekli ispred svetoga vremena i sumirajući cijelu povijest spasenja, nisam mogao razaznati  hoće li vrijediti moja ispovijed i što li će mi donijeti? Možda još veći pad? Vremenski tjesnac stvarao je dodatnu napetost.

Kao tanke niti lasi, unatoč još neprobavljenom tostu, pala je odluka da pristupim kajanju.

Sve je relativno osim praštanja kojega čini Onaj koji je rekao da to može. Iskušavanje Istine nikada ne može proći dobro, zato sam pritisnuo papučicu poniznosti onoliko koliko je još za to bilo prostora.

Stigao je prvi radni dan. Počinak je donio spomen na prethodni koji je završio svoju ulogu i na situaciju u kojoj me izjedala dvojba dok su moja braća bezbrižno sjedala u vozilo i kretala po meso za nedjeljni ručak. Nemir je završio nutarnjim oslobođenjem koje je donijelo blaženost. Pomislih da nema većega blaga od ove čistoće i ravnoteže koja se produljila i na sljedeće dane. U njima se sjetih ljudi, miljama daleko od onoga što je propisalo prirodno žiće stvaranja. Mogao sam biti zavidan, a trebam biti jedino zabrinut što gorjeh pred nastup dok su oni sastavljali popis namirnica.

 Ne postoji sloboda  opredjeljenja niti je vjera osobna stvar. Uz podosta muke došao sam do neopisive nedjeljne ispunjenosti. Razlika u djelovanju ljudi jedne sigurno čini promašenima, zato ću se radije nazvati luđakom, samo da mogu čineti ono što sam i do sada.

Dok nisam upoznao prirodni red stvari i za mene je nedjelja bila praznonepoznanica. Tako i mora biti dok čovjek ne uđe u slavlje izvan svjetovnoga okruženja,  Ustraje li tko na drukčijem stavu, nakon što kupnja prestane i zemlja nestane ostat će mu samo UF!

Dragan Purišić