PORTAL PRESSUM

Ispada da je Hitler bio mica-maca

Kolumna: Tomislav Južni
2015-05-26 03:55:43

Prema podacima iz Wikipedije II Svj. rat odnio je između 50 i 60 milijuna ljudskih života, od toga učešće Hrvata je oko 200 tisuća ili 0,5%. Rekli bi neko kvazi vojni analitičari-prihvatljivo. Ja bih rekao strašno.
Svaki izgubljen život u besmislenim ratovima, a svi ratovi su uvijek besmisleni, postavljaju pitanje. Za koga ili čega su oni dali svoje mlade živote?

Nikada niti jedan rat nije završio na bojišnici. Svi ratovi završavali dogovorima i pregovorima o uvjetima predaje ili sporazuma o predaji iz udobnih fotelja pregovarača koji frontu niti vidjeli nisu.

Obično su se ratovi vodili za neki beznačajni komadić zemlje ili povrede ega nekog političarskog kretena. A sve je počelo jednom običnom uredbom u kojoj je neki egocentrik smislio Zakon da je ubojstvo poznate osobe Atentat, a ubojstvo nekog malog čovjeka ostaje ubojstvo. Samim tim napravila se podjela na one s pedigreom i one koji su beznačajni za ovo društvo.

Podjela među ljudima bilo je od kada je svijeta i vijeka, još iz vremena pećinskog čovjeka. U čovjeku je jedan životinjski nagon koji kada u određenom trenutku eskalira tada se čovjek počinje ponašati kao životinja. Grize, ujeda, ubija.
Napretkom civilizacije i ljudski mozak je evoluirao. I dalje je u čovjeku isti onaj životinjski nagon, ali sada je mozak taj koji koči da ubije, postaje perfidniji.
Čopori su nasljeđe životinjskog nagona za preživljavanjem. Vuci samotnjaci žive samo u bajkama i lošim filmovima. I ljudski rod je odmah spoznao da jedino može opstati u koliko se udruže u zajednice. A koja je razlika između čopora i ljudskih zajednica. Nema je. Samo je naziv malo finiji.
Udruživanjem se postaje jači, moćniji. Pribavljaju se lakše značajna materijalna sredstva. Nekada davno, to je bila hrana. Danas, to je novac, a tko ima novac taj vlada.

Kažu neki analitičari da je najveća Hitlerova greška bila slaba procjena. Procjena da će Blic Kriegom pokoriti cijelu Europu, a sa svojim saveznicima i svijet. Imao je sve. Naoružanje, uvježbanu vojsku, ratnu mašineriju. Što je onda pošlo po zlu? Glave su ga došli pokreti otpora ma kako se oni zvali u svojim državama, te oponenti iz njegovih redova. Drugim riječima, udruživanje.
Hitlerove pripreme za rat trajale su desetljeće.

Današnji su ratovi (osim na istoku) ratovi bez ispaljenog metka. Nekada su se zvali ekonomski ratovi, danas više ne mogu imati taj naziv. Ekonomija ima alternativu. Glad, bijeda i ubojstvo ljudskog dostojanstva nemaju alternativu. To uvijek na kraju završava tragedijom, lokvama krvi i plačem djece i majki.

Sve ovo što se dešava posljednjih deset godina pomno je isplanirani scenarij grupe ljudi koja se UDRUŽILA u želji da zavlada čovjekom, da zavlada svijetom. Njima nije potrebno oružje, iako ga upotrebljavaju, gdje? Tamo gdje je stanovništvo siromašno. Što češ uzeti nekome koji ništa niti nema. Samo život. Kod onih "bogatijih" nije moguće posijati sjeme mržnje pozivajući se na religijske različitosti iako u bliskoj prošlosti imamo i taj primjer, nadajmo se da je nepovratno iza nas.
Za "bogatije" postoji metoda, davanja, nuđenja, poklanjanja. Sve do jedne određene granice. Godinama su se prilagođavali zakoni da bi na kraju bilo sve po Zakonu.
Pomno se radilo regrutiranje kadrova i poslušnika. Njihov je zadatak da prepoznaju opasne, a za uzvrat omogućen im je lagodan život. Samo oni još ne znaju da oni ulaze u "obradu" u drugoj fazi egzekucije ljudskog dostojanstva.
Malom čovjeku pružilo se "blagostanje". Mogućnost stjecanja materijalne dobiti na lak način. Ulaskom Europskih proizvoda eskalirao je zatomljeni potrošački nagon koji je tražio još, još i samo još.
Bolji stan, bolja kuća, bolji auto, bolja škola za djecu. Kredit se dobivao na "zdravstvenu knjižicu". Novci su se dijelili šakom i kapom.
Neki su upozoravali, nije da nisu. Ali tko ih je slušao. Parola "Ima se , može se" zavladala je našim srcem, iako je mozak slao znake uzbune. Živjelo se pod parolom "Život je kratak, treba ga živjeti punim plućima".
Sve su to centri moći predvidjeli. Oni ne žive ovdje kod nas. Oni sve to promatraju i dirigiraju iz nekih drugih zemalja. Ovi ovdje su samo mali igrači s klupe koji će dobiti neke nevažne uloge u filmu. Takvi najčešće završavaju kao statisti u nekom nisko budžetnom filmu, ali neka, kažu oni. Bolje i to nego se niti ne pojaviti u filmu. Duše su to koji bi se prodali i crnom vragu samo da im (na trenutak) bude dobro.

Sve je to pomno isplanirano i za sada ide sve po planu. Banke su se (vidi molim te) udružile. Ovrhe pljušte na sve strane. Politika se udružila i ona radi za banke. A čije su te banke? Treba li pogađati?

Trenutno Hrvatska ima 300 tisuća nezaposlenih i 100 tisuća blokiranih. Znači neposredno je ugroženo milijun stanovnika ove države, ako tu ubrojimo i barem 300 tisuća umirovljenika koji bi ako se nešto ne promijeni, zbog lošeg zdravstvenog sustava i neimaštine mogli brzo umrijeti. Tada dolazimo do zastrašujuće brojke od 40%.
Gledajući sve to Hitler je bio mica-maca.

S toga si postavljamo pitanje. Zašto? Zbog čega?

Naše prirodne ljepote su ne mjerljive. Tisuće otoka, brda, jezera, ravnice. Plodna zemlja ne zagađena pesticidima. Izvori vode. Sve su to bogatstva koje ti izvori moći ne posjeduju. Kupuju oni sve to po malo, ali sporo. A i zašto bi kupovali kada to sve na kraju mogu oteti.
Mladi nam bježe iz države. Ostaju samo starci i oni koji su zaduženi. Nije da oni ne mogu otići. Ostaju da sačuvaju ovo malo imovine koju im još nisu oteli, samo se bojim da gube vrijeme. Pojedinačne sudske presude u slučaju Franak su isto dio igre. magla u oči. Jedni će presuditi, a drugi poništiti. Jedna ovrha pokreće lavinu ovrha. To ONI znaju jako dobro.

Povijest se uvijek ponavlja na neki način i nekom obliku. Vrijeme će pokazati u kojem obliku će se sada ponoviti.
Sjetimo se samo kako je 1989.g. Nikolai Ceausescu (predsjednik Rumunije) samo dva sata prije svoje egzekucije pio šampanjac i jeo kavijar sa svojom suprugom uvjeren da se njemu ne može ništa dogoditi.
Čovjek je opasan kada se udruži s drugim čovjekom. Međusobno udruživanje dovodi do toga da se desio narod, a dešavanje naroda je jedna vrlo opasna pojava.

Tomislav Južni