PORTAL PRESSUM

Lejla Rizvanović: Čovječe, pazi da ne ideš malen…..po stubištu!

Zanimljivosti
2017-06-01 07:55:57

Zgradu dijelim sa prilično mnogo sustanara. - Što to znači? Znaš li ti Lejla, koliko neke zgrade imaju stanara? Znam, ali moja zgrada je prilično velika kada se promatra koliko stanara ulazi i izlazi na isti ulaz, a ta ista zgrada se nalzi u jednom malom gradu. Što me zapravo ponukalo da pišem o svojoj zgradi? Pa to što nekolicina sustanara ne zna pozdraviti…

Zgrada u kojoj živim, nije nešto specijalno lijepa, niti je nova, ali se nalazi na lijepom mjestu, ljudi su uglavnom dog friendly, mnogo se djece igra oko nje, a i ljudi koji u njoj žive su lijepi. Neki od njih su lijepi, neki malo manje. Kada kažem lijepi ne mislim da estetsku ljepotu već na ljepotu duše, onu koja se očituje kroz njihov bonton (u ovom slučaju).

Znam da smo svi mi super-zaposleni i da su nam misli tko zna gdje, i da ponekad prođemo pored osobe koju uopće ne primjetimo, pa shodno tome niti ne pozdravimo, ali je gotovo nemoguće da tako bude svaki put. I tako sam se ja čudila kako niti djeca ne pozdravljaju kada se sretnemo na stubištu. Dobro se sjećam koliko su nama puta roditelji ponavljali kako uvijek moramo pozdraviti starije. Pa smo i mi kao klinci uredno govorili 'dobar dan' iako nam je zapravo bilo neugodno kada starije osobe prolaze. Repetitio mater studiorum est – pa smo valjda i mi naučili kako iz kulturne djece izrasti u kulturne ljude.

I tako sam ja svoje susjede počela pozdravljati 'na silu'. Na silu znači da sam ih uredno pozdravila svaki put sve dok nisam uspjela doći do situacije kada bi odzdravili natrag. Sa nekima još nisam uspjela doći do te razine, ali to ću subjektivno pripisati njihovom nezadovoljstvu samim sobom (ili života općenito) tako da je takve možda bolje ostaviti u miru i tišini. A najzanimljiviji su mi susjedi muškog spola koji, kada su sa svojom boljom polovicom ne pozdrave, ali kad su sami razvuku osmijeh i prosipaju dosjetke. I njih treba pustiti da se vesele. No bez obzira na veličinu, status ili bilo što drugo spomenutih susjeda oni su tada mali… to je mali čovjek koji korača, ako me razumijete.
 
Sve ovo napisano važno je kako bih mogla iz svega izvući neki zaključak. A to je da možda baš jednom prilikom nabasate na tetu koja radi na šalteru u pošti/banci/drugo, a vaša je susjeda i može biti veoma blagonaklona. Ili će vas potpuno ignorirati radi toga što vi nju ignorirate na stubištu. Ha-ha. What comes around goes around – as simple as that.

Zanemarimo čak i takvu situaciju, no nije li ljepše već u rano jutro nabaciti osmijeh i razmijeniti koju riječ sa susjedom. Pokušaj i sam primijeniti 'terapiju pozdravom' i već od sutra dan može biti ljepši.

Lejla Rizvanović