PORTAL PRESSUM

Piše Lejla Rizvanović: Jesmo li dostojni turizma koji nudimo?

Zanimljivosti
2017-07-13 11:29:53

Umag, taj naš mali, ribarski gradić sa dušom polako odmiče od svog iskonskog postojanja te polako, ali sigurno, podliježe megalomanskim projektima i milijunskim investicijama koje vode ka uniformizaciji svega onoga što je isti nekada pružao, kako turistima tako i domaćem stanovništvu…

Hotelijeri svake godine kreću u nove investicije, koje će posljedično generirati profit. Što, naravno, nije ništa loše jer svi znamo da poslovni sustav postoji prvenstveno kako bi ostvario profit. No, promatrano sa stajališta turizma, profitirati bi trebali svi sudionici…

Ranije su hoteli pružali uglavnom smještajne i ugostiteljske kapacitete uz pokoji dodatni sadržaj. Danas je situacija znatno drugačija - hotelski su kompleksi toliko divezificirali svoju ponudu da se danas u istima može pronaći “od igle do lokomotive”. Osim smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta, tu se mogu pronaći i razni drugi proizvodi i usluge koji gosta zadržavaju u hotelskom kompleksu te mu neposredno “ne daju” izaći iz istoga. Zašto bi i izlazio kada tu može pronaći sve. No, ovakva situacija se ne vidi samo u turizmu. Što se dogodilo sa malim prodavaonicama? Polako su nestajale kada su se počeli pojavljivati veliki trgovački lanci? Što je sa malim ordinacijama? Na njihovo mjesto dolaze industrije pružatelja zdravstvenih usluga. Gubi li ovaj svijet polako dušu? Gdje je nestala teta koja ti umjesto 50 lipa ponudi Čunga-lungu?

Isto se dogodilo na Punti, sa našom glavnom plažom koja je nekada bila omiljena djeci i mladima radi pješčanog ulaza i bezbroj “jednostavnih” sadržaja koje je nudila. Sada se i ona polako pretvara u uniformiranu plažu umjetnog sjaja. Razne investicije, naravno, vode i ka promjeni okoliša, no da li je zaista potrebno ukloniti stabala koja se tamo nalaze dugi niz godina ili štandove/kioske? Želim vjerovati da će na to mjesto doći nešto puno bolje i nešto što će turistima, a i nama, koristiti i uljepšati boravak na glavnoj plaži.

Svi smo čuli za održivi turizam, no znamo li što je to i što on sa sobom nosi? Kada bismo to jednostavno rekli, održivi turizam je planirano raspolaganje resursima koje imamo na raspolaganju, bilo da su oni prirodni ili kulturni.

Znamo li da turisti žele pobjeći iz svakodnevice svoga života? Oni žele doći na mjesto koje njima pruža mir dok uživaju u netaknutoj prirodi i blagodatima koje određena destinacija pruža. Eskapiam je pojam koji je poprimio sve više značenja u našim životima. Zar da onda bježimo iz jednog betona u drugi?

Smjerom u kojemu se kreće turizam najviše su razočarani poduzetnici. To su oni pojedinci koji znaju da turist treba izaći iz hotelske sobe i kupiti suvenir od jednog, večerati kod drugog te otići na jednodnevni izlet kod trećeg ponuđača usluga u turizmu. Dok je ono što mi trenutno gledamo: turist koji većinu svog vremena provede u hotelskom kompleksu, a navečer prošeta po gradu i pojede sladoled.

I da, sa statističke strane, moguće je da su nam smještajni kapaciteti puni i da je svake godine sve više dolazaka turista. Više puta sam imala prilike čuti: Kažu da je sezona bolja nego prošla, ali gdje su nam ti turisti onda? Moguće je da lutaju u potrazi za djelićem netaknute prirode…

Lejla Rizvanović