PORTAL PRESSUM

Kolumna Tomislav Južni: Dvije plastike tri krumpira

Kolumna: Tomislav Južni
2015-06-01 11:50:45

Ne tako davno, bez značajnije medijske pompe plasirala se informacija da bi uskoro bilo izgledno da stvarni novac zamijene plastične kartice.

Nije to informacija koju bi trebalo zanemariti. Obično po onoj staroj: „gdje ima dima ima i vatre“ to bi značilo da su tamo neki likovi koji drže sve svjetske financije pod kontrolom odlučili sada 100% kontrolirati svakog čovjeka na kugli zemaljskoj.
Ovo ludilo prelazi više sve granice. Postoje pobornici koji predlažu čipiranje ljudi, odnosno, odmah po rođenju. Što to znači? Jednostavno znao bi se svaki vaš korak.

Ako kartice zamijene novac, znala bi se svaka vaša i naj manja transakcija. Možda to ljudima koji žive na zapadu i koji su puno prije nas počeli koristiti kartice neće predstavljati neki problem. Ali nama, nama koji smo u svakom trenutku nedostatka novca bez ikakvih problema otišli kod susjeda koji bi nam posudio neophodnih 100 ili 200 kuna, bez razmišljanja dali će mu biti vraćeni. Zapad jednostavno to nepoznaje. Posuditi? To je za njih nepoznanica. Njih su banke već davno izdrilale. Kod nas nije taj slučaj. Međusobno posuđivanje stvara neke posebne veze spajanja i boljih odnosa unutar obitelji, prijatelja i susjeda.

Ukidanjem stvarnog novca nestale bi sve te poveznice između dragih ljudi:. Na kraju krajeva i oni koji su u prilici da posude i pomognu nekome bolje se osjećaju. 

Prije mnogo godina spoznaja da na zapadu svatko plaća svoje piće. Da je čašćavanje odraz primitivizma i prostakluka mnoge je od nas šokirala, Ali isto tako ako bi počastio nekog stranca on bi to prihvatio bez problema uz salvu zahvala, ali isto tako već sljedeće piće naručio bi sam za sebe bez da ponudi da počaste one koji su ga častili. Oni kažu da je to u redu.

Razgovarajući s prijateljima na tu temu mnogi su rekli da plastika kod nas nikako neće proći te da stvarni novci jednostavno ne mogu nestati kao sredstvo plaćanja. A ja im kažem. Sjetite se samo života u nazad dvadesetak godina. Koliko se od tada stvari promijenilo. Bunili smo se mi, nije da nismo, ali u sebi. Nekada u koliko vas je blokirala neka banka nije bilo frke. Otišli ste u drugu banku i otvorili račun. Život je išao dalje. Tada se netko sjetio da treba sistemom automatizma blokirati sve račune. Ali kako to povezati. Imenom i prezimenom. Nemoguće. Na tisuće je istih imena i prezimena. Tada je netko rekao idemo ljudima dodijeliti brojeve. Prvo je to bio JMBG, eksperimentalno, a nakon toga OIB. Svaki broj u OIB-u nešto govori o nama. Što? Na tu informaciju sačekati čemo još neko vrijeme, ali činjenica je da su ljudi posloženi prema nekim kategorijama.

Sve to po malo liči na neku teoriju zavjere. Netko će reči čista paranoja. Za mnoge stvari koje se dešavale u bližoj povijesti bili smo optuživani da smo jednostavno paranoični. A dogodile su se. Nakon toga nitko više nije spominjao ove paranoične.
Kontrolirati čovječanstvo dugogodišnji je san mnogih bolesnih umova koji žive posvuda oko nas. Kontrolirati svoj grad, regiju, državu. Ambicije rastu. Nekada se to radilo lukom i strijelom, ponekada i mačem. Danas to odrađuju kompjuteri i mediji.

S toga u koliko imate novaca, pogledajte ga dobro. Uskoro ga više neće biti. Vašim životoma upravljače banke, kompjutori i bolesni umovi. Naravno, u koliko to mi sami stvarno dozvolimo.

Netko je jednom rekao: „bolest treba odmah liječiti pogotovo u koliko je zarazna. Svako odgađanje dovodi do epidemije, nakon toga do pandemije. A kada nastane pandemija sve je nakon toga samo smrt. Pa želimo li stvarno „umrijeti“ na taj način.

Tomislav Južni

umag  tz umag