PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: Leopold

Kolumna Dragan Purišić
2017-09-21 09:39:18

Sjeo sam u taxi i zamolio vozača da me odvoze do kraja ulice. Nisam ga zamolio da se uzbuđeno otvori prema meni govoreći da je čudno kako tijelo jednoga sveca nije propalo (još će to i sam provjeriti), a drugih jeste.

 Zaključio je, ipak, da sveci ne postoje. Potkrijepio je to, neugodnim za uši, tvrdnjama da svi oni rade ono. Pohvalio sam njegovu radoznalost i volju da razmišlja.

Nisam mu otkrio svoje iznenađenje, a to je da nakon predanosti duhu, zbog kojega smo se okupili u velikom broju riječke katedrale, sada s njegove strane bivam pogođen hladnim strjelicama sumnje. Međutim, obišle su nutrinu, kao da me neki štit sačuvao od muke.

Otići ili ne, vjerovati ili samo poštovati, sve ovisi o pripremi, stavu i volji.
Ponukan radoznalošću ili činjenicom da bude viđen ili da vidi, dobro je da čovjek bude tamo gdje se moli. kuda prolaze svete stope.
    
Nisam ostao u ništa manjem čudu nego  prijatelj vozač, danima nakon dvosatnog boravka u kapucinskoj crkvi. Moje me svakodnevne strasti više ne  pobjeđivale, nutarnji mir me ne napušta, loše vijesti me obilaze, nesporazumi postaju suradnja. U čudu sam što tako malena žrtva, kao što je hod po kiši, sparina, gužva, može imati ploda, ali ovdje je riječ što predstava nije malena. Velika je i vrlo jaka pratnja sveca koja takvom snagom drži svoje poklonike, a ljubav se razlijeva i dalje.

Bez riječi sam zapravo ostao, čak potrebu da branim sveca nemam jer se time kvari ljubav. A ovo mi ipak stoji na duši, da istinu kažem o sebi!
    
DRAGAN PURIŠIĆ

umag  tz umag