PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Bubreg na prodaju

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-10-05 10:27:25

Našim gradom zavladalo je ludilo. Traže se potentni tipovi koji su spremni napraviti dvojke ili trojke u jednom cugu. Oni imaju i svoje kodno ime „skakač“, a sve se zarolalo spoznajom koja je procurila u javnost. Lokalna osnovna škola izgubila je nekoliko desetaka učenika koji su sa roditeljima odselili u neke evropske gradove i tamo nastavili školovanje. Vijest sama po sebi ne bi bila i neko iznenađenje da to nisu mahom djeca Roma ili kako ih neki pogrdno zovu Cigana. To sam saznao sasvim slučajno jutros dok sam jurio iz banke u banku da pretočim šuplje u prazno.

Naime jutros sam sreo Osmana, mog bivšeg susjeda iz starog grada, koji me pozvao da popijemo zajedno kavu. „I kako mi živiš susjed“? „Ko Bog i još bolje, od kad imam ovu Njemačku penziju, odlično“. Čudno sam ga pogledao. Znam da nikada nije radio u inostranstvu pa mi nije bilo jasno od kuda mu Njemačka mirovina. „Vidi susjed, znaš da ja imam 12 dece. E vidiš, svi oni odoše u inostranstvo sa svoju familija, a ja sam tu da im čuvam kuća. To treba neki i da platu. Njih 12 po 500 Eura i ja ti imam penzija 6.000 Eura na svaki mjesec“. Blijedo sam ga gledao, a on je nastavio.  „Vidi susjed, sada ti je u Europa ako imaš najmanje četvero djece i prijaviš se tamo za svaki djece dobiš po 1.200 Eura, a u neka država po 1.500 Eura. Tako da su svi moja djeca otišli po Europa da tamo školuju svoja deca, a ja im čuvam kuća. To moru da platiju“. Tek sada sam ostao zatečen. Sjetio sam se da njegov sin Urdug ima osmero djece, pa jebote Urdug inkasira svaki mjesec 9.600 Eura na račun djece.

„ I znaš da mislim da im idući mjesec malo podignem ta svota, malo plaćaju, malo. Nego reci ti meni susjed ima li u tvoja familija da ima dvojke ili trojke“? „Paaa, mislim da nema, zašto pitaš“? „E onda jebi ga, ti ne možeš da napraviš dupla deca, a da možeš uf koliko bi mogo zaraditi euri“. „Čekaj Osmane, kako bi mogao zaraditi Euri“? „ Pa vidi, sada se tražiju oni koji mogu odma da naprave dva, tri deteta odmah, nema se vremena, ta Europa ti je zajebana, neće to dugo da traje. Ima ti još među nama ovi mladi kojima fali neko dete, nekom dva, nekom tri i sada ti mi tražimo ovi što prave dva,tri deteta i dobro plaćamo,  deset iljada Eura za dva i dvadeset za tri deteta“.

Nakon tog saznanja počeo sam da kunem svoje jebene gene. Kojeg li apsurda, za bubreg dobiješ 25.000 Eura, a za sex 20.000. A onda sam se sjetio da je moja nona rodila blizance tamo neke 1920. Ekspresno sam to priopćio Osmanu u nadi da bi se mogao ubaciti u mašinu, app (ako prođe, prođe). „Ma da, nama treba ovi koji sada mogu odma da rade, lepo sam ti reko, vreme prolazi i ovi drugi su već nanjušili, sada navečer kada ideš kroz grad samo čuješ kako im žena stenje i jauče, svi ekspresno prave decu, a imaš li neki prijatelj koji ima dvojke“?

Tada sam se sjetio mog prijatelja koji ima trojke. Biznis mi se nekako sam po sebi ukazivao. Ja ću mu biti menađer, a zna se koji je posao menađera, pa ja to znam raditi, bio sam ja menađer nekim pjevačima. Jest ruku na srce da su nakon toga svi propali i prestali pjevati, ali znam da greška nije bila u meni. Ipak crv sumnje se uvukao u mene. Ako su oni prestali pjevati zbog toga što sam ja bio loš menađer možda se isto desi i mom prijatelju. U njegovom slučaju i on bi mogao nastradati. Pjevači su koristili glas u svom poslu, a moj prijatelj čunu. Zaključio sam da je bolje njega ne miješati u to. Još ima mladu ženu. Ovi svi pjevači su se rastali nakon fijaska, a što bi se tek desilo njemu. Bolje neka on i dalje prodaje svoj bubreg, sigurno je sigurno.

„Slušaj sused, vidim da mi ne možeš da pomogneš. Plati ovaj kafa, nemam sitno i idem u banka da vidim jel plaćo onaj moj Idriz, mamicu mu hoštaplersku, kuka ko neki cigani da nema para a ima šest dece. Mora da mu računam kamati, moram“.

Gledao sam za Osmanom sa suzom u oku, koje sam ja jebene sreće, pa ni dvojke ne mogu napraviti. Palo mi je na pamet da možda i ja, uz ovo moje dvoje djece, imam negdje po svijetu još koje, pa da ih kao pravi kršćanin priznam. Ako bi ih nafatao bar još dvoje, a oni da svaki imaju bar po četvero. Mogli bi mi slati svaki po 500 Eura kao ovi Osmanovi. A onda sam se sjetio da ovi moji nemaju još djecu, nemaju oni niti s kim imati djecu. Meni jedino još ostaje da dam oglas : BUBREG NA PRODAJU, uščuvan, malo radio, služio kao pomoćni, jarko crvene boje, a po potrebi se prilagođava tenu. Uz bubreg poklanjam i slijepo crijevo i žučnu kesicu sa vrlo pokretljivim kamencima. Informacije i cijena na upit (ako nemaš dvajsipetiljada Eura ne zovi). Požurite, interes je veliki.

Franjo Sabo - Sabotaža