PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Svadbarskim sokakom

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-10-20 11:48:38

Konačno sam i ja nakon duuugih godina dobio priliku da na duže vrijeme posjetim svoj rodni kraj. Poziv na svadbu moje nećake me je jako obradovao, a boravak od punih tjedan dana omogućila mi je avio kompanija koja vozi samo petkom. Petkom odeš, petkom se vratiš.

Inače opće je poznato da je petak moj omiljeni dan kada ima malo sportskih događaja pa se mogu posvetiti nekim aktivnostima koje ja posljednjih godina zovem parkiranje.

Ne bi htio da ispadam previše ciničan, ali i neki moji prijatelji, uslijed boleština kao što su reuma, išijas, križa i ostale bolesti, tu aktivnost zovu istim imenom.

Na pulskom aerodromu ugledah avion ili nešto što mu je bilo slično i prva pomisao mi je bila "Jebote, ovo je malo veći Yugo 45 A (America). Za mlađe čitatelje to je bio auto koji se proizvodio u Yugoslaviji, a postao je poznat po dvije stvari. Nikada nisi znao hoće li upaliti i po tome što je Tito sjebao Amerikance prodavši im dva milijuna komada kojim je vratio dug za neku prevaru.

Bojažljivo sam se penjao nekim čudnim stepenicama u strahu što me čeka unutar aviona. Pogledom sam prvo potražio wc, prostoriju koja je u mojim godinama vrlo važan segment.

Pogled na jedna vrata i natpis TOALET trebali su me smiriti, ali sadržaj nikako. Naime toalet je bio pun putnih torbi tako da sam bilo kakvu aktivnost prekrižio u startu.

Dobro rekoh sebi. Stisni guzu pa što bude.

Nakon što je pilot pokrenuo motore niti svoje misli više nisam čuo, jedino što pamtim od leta do Slavonije je lijepa stjuardesa koja je očito zbog neke kazne ili nepodopštine odrađivala rad za opće dobro . Pomislih, što ti je život. Onaj naš ministar maznuo lovu pa nekoliko dana gulio krumpire, a ova čedna ljepotica mora ovako ispaštati.

Svadba ko svadba i što da se priča (pjevao je Balašević). Mladenka (ne što mi je nećaka) prelijepa, prezgodna, zanosna. Cijelo vrijeme sam pokušavao da dokučim na koga me podsjeća?

Kako to obično biva i glazba mi je nakon nekoliko žestica postajala sve bolja, a raspoloženje mi je trebala upotpuniti večera. Ona tradicionalna s juhom, pravom domaćom kokošjom s prstom masti na vrhu, pa kuhano meso i sos od paradajza i hrena, neizbježna sarma, pohanci, pa razna pečenja. Da skratim. Očito su sada neka nova vremena i nova moda. Ništa od navedenoga nije stiglo na stol. Ali nisam ja puno brinuo o tome. Sljedećih dana moj raspored obilaska rodbine je bio napućen da sam znao da ću to sve nadoknaditi. Kada god dođem, oni se prema meni ponašaju kao da sam stigao iz Kambodže.

Svadba je protekla u dobrom raspoloženju izuzev trenutka kada je dio moje obitelji krenuo prema podiju za ples. E toga sam trenutka na telefon stavio na brzo biranje 112. Svirali su se hitovi '60. i '70. To je bio jedan izuzetno kritičan momenat u kojem sam jednog poznanika, koji je po struci kiropraktičar, zamolio da bude pripravan, zlu ne trebalo.

Sljedećih dana boravka krenuo sam u potragu ne bi li pronašao neke svoje koke iz mladosti i pronašao sam njih četiri. Na žalost, nismo se stigli baš nešto družiti. Dvije su bile u kazni i nisu smjele izlaziti, a druge dvije su se morale vratiti u dom (starački) do večere.

Pronašao sam i jednu svoju staru ljubav, ali ona očito, kada me je vidjela, odjednom je dobila virozu i visoku temperaturu.

Već kada sam izgubio i posljednju nadu da sretnem neku žensku iz mladosti. I onda na Promenadi dok sam ispijao kapučino, priđe mi jedna zgodna gospođa: -"Hej, pa mi se poznajemo! Sjećaš li me se . Ja sam Helena. Išli smo zajedno u školu"!

Noge su mi se odsjekle. Tko se ne bi sjećao Helene. Pa u nju je bio zaljubljen cijeli muški rod u razredu, Jedva smo čekali dan kada je tjelesni, a zbog nje sam se upisao u pjevački zbor, a htio sam se upisati i na balet, ali .... no dobro, neću u detalje.

Ugodno smo razgovarali dobrih pola sata uz kavicu. Priznao sam joj da sam bio zaljubljen u nju, a ona mi je rekla da zna i da sam i ja njoj bio drag. Htio sam si opaliti šamar istoga trena što onomad na ekskurziji nisam napravio onaj pravi korak, pa tko zna.

Na rastanku mi je rekla: "ZORANE, kada sljedeći puta budeš dolazio, svakako mi se javi da se malo više družimo, a možda i nadoknadimo propušteno".

Toga sam se dana htio ispljuskati po drugi puta.

Niti kava mi nije više imala onaj fini okus.

Još dugo sam gledao Dravu kako bespovratno teće prema Dunavu. Pomislih u sebi. I naš život je jedna Drava. Ustao sam i krenuo nekom nepoznatom ulicom bez cilja tražeći svoje tragove mladosti na izlizanom asfaltu, ali nisam ih pronašao.

Znao sam kada sljedeći puta dođem to neće biti, na žalost, na svadbu. Za to sam odlučio krenuti  nepoznato ulicom, koju sam nazvao SVADBARSKIM SOKAKOM

(A u međuvremenu sam se i sjetio na koga je mladenka tako lijepa, zgodna i zanosna. Pa naravno na strica, odnosno mene :) )

Franjo Sabo - Sabotaža