PORTAL PRESSUM

Život je samo jedna tanka nit

Kolumna: Adriano Šćulac
2015-03-18 04:53:02

Adriano šćulacNeki ljudi žive čudne, samo njima razumljive živote. Ne, ja ih ne osuđujem, nego ih ne razumijem, čak ih žalim. Žive ponekad tuđe živote, žive da bi napakostili, narugali se, izogovarali nekog, zaželjeli nekome nesreću, veselili se nečijem neuspjehu. Nisam svetac, griješio sam, griješim i griješit ću. No svaku se večer, pred spavanje preispitam gdje sam to pogriješio, koga uvrijedio, da li sam nekome nešto rekao što možda nisam trebao?. Novim danom, se tim ljudima ispričam, i te greške više ne ponavljam.

U posljednjih desetak dana, dogodilo se toliko toga ružnog i tužnog, da se mislim što je to uopće život. Živimo, radimo, vladamo se, kao da ćemo zauvijek kročiti ovom zemljom, kao da je životna nit, uže debljine metra, koje nikad ne popušta.
Dogodilo se, samo u desetak dana, da je s ovog svijeta zauvijek otišao mladi poznanik, za nekoliko je dana jedan meni drag stariji gospodin također nastradao. Kao da to nije bilo dosta jučer su u Labinu opet zauvijek na neki bolji svijet prerano otišle dvije osobe. Jednu od njih sam jako dobro poznavao, čak mogu reći da smo bili dobri prijatelji. Otišao je zauvijek Ranko Švraka. Znam da Ranko ne bi volio da mu posvećujem neka oproštajna pisma, pa neću to ni činiti. Jer on će uvijek biti tu. Svom svojom snagom, energijom, stvaranjem, zalaganjem i dobrotom. Da baš tako, dobrotom. Jer iako se neki s njim nisu slagali, bio je dobar čovjek.

Sjećam se jedne prilike, jednoj je gospođi stao automobil na cesti za Rašu. Pričala mi je kako je kraj nje prošlo ne desetke automobila. Nisu stali, ali je Ranko stao. Pomogao joj izgurati automobil s ceste, povezao je za Labin, do automehaničara. Ta je osoba moja sestra, a Ranko se pokazao kao dobar čovjek.

Napisah da neću o njemu, ali je u meni nešto jače, nešto tužno, prazno, ružno. Te se pitam zašto? Zašto  je  u tako kratko vrijeme s ovog svijeta prerano otišlo toliko puno ljudi.

Opet ću i noćas, leći s pitanjima, da li sam nekoga povrijedio, učinio mu nešto nažao?. Opet ću razmišljati o životu. Što je i kakav je?. Zašto krije toliko pitanja, a daje jako malo odgovora?

Ima tih zašto, jako velik broj, i na njih nemamo odgovore. Jedini je odgovor svima koji misle da je životna nit debljine metra, kako imaju krivo. Životna nit je najtanja nit koja postoji. Tanja od vlasi, tanja od bilo čega. Ona jako lako i nepredvidivo puca. Činimo si dobro, jer se nikad ne zna kad će i kome ta tanka nit zauvijek pući, a nju je nemoguće spojiti.

Izvor: http://www.5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=7939