PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: ZAKONOM PROTIV ZAKONA

Kolumna Dragan Purišić
2017-11-29 11:00:37

Što kažu aktivisti, protivnici zabrane pobačaja, o selektivnim pobačajima u jednoj susjednoj zemlji? O tome da spol nerođenog djeteta utječe na odluku da se rodi ili ne? Njihovo opredjeljenje za ravnopravnost trebalo bi ih ponukati na zalaganje da se ne smiju ubijati samo nerođene djevojčice!
 
Čovjek želi vladati čovjekom. To se očituje u neprestanim nastojanjima različitih grupacija u društvu da ozakone svoja opredjeljenja što uzrokuje stalna previranja. I najzloglasniji subjekti su bili uvjereni u ispravnost svojega djelovanja, a kamoli neće neke moderne struje koje misle da se treba prilagoditi duhu vremena. Uvijek se radi o nametanju volje jednih, drugima.
 
Nitko ne bi volio da vlada bezakonje (iako u pojedinim režimima ono ne bi bilo ništa gore u usporedbi s vladavinom zakona) stoga profitira onaj tko prije uspije postaviti zakon kojega se onda drugi moraju pridržavati. Da zakon nije suveren i svevremen, to se zna.
Danas možeš voziti automobil stariji od 20 god., sutra možda ne. Jučer je pas bio domaća životinja, danas kućni ljubimac, a sutra će biti član obitelji s pravom na doplatak. Lako može prestati vrijediti granica o punoljetnosti i vrijediti  obveza da roditelj mora brinuti o svom potomstvu do kraja života.
 
Televizija prenosi primjer javne osobe koja je primila nekoliko otpremnina zavidne visine. Sada bi gledatelji trebali reći: Vidi razbojnika! A što je posrijedi? Zakoni koje je donijela država. Zastupnici koji su podignuli ruke (radi kolegijalnosti, zatim da budu u skladu s vremenom i jer će i njima sve to skupa pogodovati). Dakle, nitko ne krši zakone iako osjećamo nepravdu! Upali smo u mrežu koju smo sami ispleli!
 
Idealno bi bilo da je svaki zakon plod razuma, da je pravedan i koristan. Ono što se ozakoni da bude i dobro. Postoje mnoga takva nastojanja i takva borba je potrebna. Svjesno ili nesvjesno, mnogi su na suprotnoj strani.
Možda bi se stranke i pokreti čija su uvjerenja unutar sebe protuslovna trebali sami raspustiti. Navedeni primjer o pobačajima uzrokovanih saznanjem da je buduća beba curica ima svoje objašnjenje.
 
No, aktivisti, zagovornici pobačaja podigli su glas protiv takve prakse. Protivnici zabrane pobačaja, u ovom slučaju zalažu se za zabranu pobačaja! Zanimljivo. Izvorna opredjeljenost za pravo na pobačaj potkrjepljena je neovisnošću žena, njezinom pravu na odluku. Izgleda da u ovom  slučaju to pravo ne  postoji! To znači da borci za/protiv pobačaja žele svoju volju nametnuti drugima bez obzira na vlastitu vjerodostojnost. Ili ih vodi netko drugi koji želi vlast?
 
Teže je osporiti dobronamjernost onih koji znaju da smiju i moraju, jer im je stalo do života svih, govoriti u ime nerođenih živih bića kako bi ih zaštitili, da im nitko nema pravo oduzeti budućnost! Pravo na izbor je jedno, a ispravnost odluke, drugo.
Između dvije suprostavljene strane, istina je samo uz jednu i to uz onu u kojoj mržnja nije pogonsko gorivo. Da bi se to moglo razotkriti, što nije nimalo lako, možda bi pomogla sljedeća pretpostavka:
Napetosti između ljudi različitih uvjerenja trebalo bi nestati s odustajanjem od akcije. Zamislimo da tzv. desno orijentirana strana odustane od svih nastojanja koja ju čini desnom, bi li ljevica imala i dalje netrpeljivost spram njih? Ili suprotno.
 
 U koga bi i dalje ostala mržnja kada bi tzv. konzervativni prestali upozoravati na pojave koje smatraju štetnima, a feministice o pobačaju i ozakonjivanju istospolnih brakova? Ako bolje promotrimo, mogli bismo otkriti tko zapravo nema ljubavi prema čovjeku.
Svakom biću potreban je individualni pristup. Ono ga može dobiti ukoliko je i samo otvoreno za suradnju.  
    
Dragan Purišić