PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Vodič za gastarbajtere iz Njemačke

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-12-19 04:17:22

Mogu se pohvaliti činjenicom da sam u životu ispratio (i dočekao) već tri generacije gastarbajtera. Prva generacija su bili očevi mojih prijatelja (opisano u mojoj knjizi "Svi moji ratovi"). Druga generacija bila je početkom devedesetih, a treća unazad nekoliko godina.

Nema tih priča kojih se ja nisam naslušao, niti događanja koje su mi ispričali, a da ih ja nisam memorirao. S toga se smatram dovoljno kompetentnim da (iz svog ugla gledanja) napišem ovu kolumnu kao vodič za gastarbajtere (u bukvalnom prijevodu gastarbajteri: gosti-radnici).

No taj bukvalni prijevod i nije uvijek bio stvarni odraz stanja. Šezdesetih godina, kada su očevi mojih prijatelja trbuhom za kruhom odlazili za Njemačku na rad bili su jedini istinski gastarbajteri. Za njih se znalo da oni odlaze na rad da bi se vratili.Bili su gosti-radnici.
Oni koji su odlazili početkom devedesetih, rijetki su odlazili na arbajt. Više njih je odlazilo da bi ubrali izbjegličku pomoć u vidu dojč maraka. Oni su kratko ostajali. Čim su Nijemci ukinuli donacije.
Ovi zadnji, ti su po meni najmanje Gast. Oni su otišli, ali čisto sumnjam u njihov povratak.

Svaki onaj tko je otišao na rad u Njemačku morao je odmah prihvatiti način Njemačkog života i običaja, te prihvatiti sistem življenje što im i nije bilo teško. Dobra i redovita plaća. Pristojan život, sve se to brzo usvoji, a posao, pa bože moj, raditi se mora.

U jednoj dobro organiziranoj državi sve je unaprijed pomno isplanirano. Lako je tako živjeti kada stigneš iz jednog kaosa koji se zove naša Domovina.

Sve su ovi naši brzo naučili u dojčlandu, ali nisu naučili kako se ponašati kada budu dolazili na urlaub. A upravo ovih dana kreće povratnički val koji stiže za predstojeće blagdane, a pošto sam ja kroničar jednog vremena s 50 godina gastarbajterskog promatranja dolazaka i odlazaka, odlučio sam im pomoći i napisati ovaj:

VODIČ ZA GASTARBAJTERE IZ NJEMAČKE

Prilikom planiranja dolaska u goste (vi ste sada gosti), vrlo je važno isplanirati kojim prijevoznim sredstvom dolazite. Vlak, autobus, automobil ili avion.

Po tom pitanju svako prijevozno sredstvo ima svojih dobrih i loših strana.

VLAK ILI AUTOBUS

Bilo koje od ova dva prijevoza kojim dođete, izazvat će podozrive komentare tipa: "Jado, kako ošo tako došo". Bit će to prvi znak da vam u Dojčlandu baš i ne cvjetaju ruže.
Za one najmilije ne brinite. Oni će nalaziti opravdanja tipa: "Došla djeca autobusom (vlakom), daleko je to, da se ne maltretiraju, a u kući imamo Golfa dvojku ".
Ćaća će odmah provjeriti "crni štek" ima li dovoljno Ojra da vam da za povratnu kartu. Zato odmah na dolasku kažite da ste kupili povratnu kartu da se izbjegne stres.
Autobus i vlak su dobri zbog povratka. Prtljaga nije ograničena (kao kod aviona) pa možete ponijeti suhovine, graha, zelja, krumpira i luka do mile volje. Šefu svakako ponesite jednu domaću kobasu i vijenac češnjaka (bijelog luka). Švabe jako vole da sve vonja po češnjaku.

AUTOMOBIL

Dolazak s automobilom koji ste kupili u Dojčlandu izazvat će podozrivost cijelog naselja. Upamtite. Nikako ne smije biti stariji od 10 godina i nikao marke Opel i Golf, jerbo takvih u vašem naselju, pogotovo ako ste iz Slavonije, ima gotovo svaka kuća. I ako kupujete obavezno neka bude automatik. Ta činjenica će vam se isplatiti, pošto automatik skreće pažnju s nekih, za vas, neugodnih tema.
Nikako ne smijete zaboraviti na krov montirati paktreger i onaj kofer-sanduk. To sve će vam dobro doći u povratku. U njega puno toga stane.

AVION

Avion je elegantno prijevozno sredstvo. Brzo, udobno, a i elegantno. -"Kak ste došli"? -"Avionom"! -"Auuu, sigurno skupo"? -"A je, al' može se".
E tu je zamka!!!
Dolazak avionom može biti puno jeftiniji nego bilo kojim drugim prijevozom. Ako se karta kupi puno prije leta, može se letjeti i za 10-20 €. Ali zašto je to zamka? Pa zbog poklona. Ako se ima za avion, ima se i za skuplje poklone.

PONAŠANJE NA GRANICI

Čim stignete na granicu sjetite se pokojnog dide (baba je još živa, one uvijek duže žive). Pomisao na djeda i njegovu preranu smrt treba da u vama izazove sjetu i tugu. A upravo je to stanje koje od vas očekuje policajac i carinik na granici. Nikako sreću i veselje. Sjetite se da on radi za tisuću € mjesečno manje od vas. Kako onda očekivati da on bude sretan ako vas vidi sretne. Znači tužnu facu. Ako putujete s djecom njih pred granicom po mogućnosti malo našamarajte da im se još vide suze od plača. Kada vas vide onako jadne samo će mahnuti rukom. DALJE!!!

POKLONI

Zapamtite. Domovina od vas očekuje da spizdite sve pare koje ste ponijeli. Nikakvih jeftinih poklona. Oni neće zadovoljiti ni rodbinu, ni Domovinu. Par sitnica, čisto da ne dođete praznih ruku, a onda ruku u novčanik i dijeli.
Obavezno materi dajte barem 50€. To je pola njene penzije, a ona će svim drugaricama reći da ste dali 500€. Ćaći ništa manje. Sve manje od 50€ on će shvatiti da ste još veći goljo nego kada ste odlazili, a upravo vam je on, da mater ne zna, toliko tutnuo u džep neka vam se nađe za prvu ruku, tamo negdje u stranjskom svijetu o kojem je on u vijestima samo slušao grozote.
Babu nikako ne smijete zaboraviti.Ona je bila vaš nepresušni bankomat cijeloga vašeg života. Koliko ona ima para "zašuškano" među plahtama i gaćama samo bog dragi zna. Ona će vam uvijek biti beskamatni i bespovratni kreditor, dok god živi. Njoj je dosta i 20€. Neka joj se nađe. Za lemozinu na misi.

ŽIVOT U DOJČLANDU

Cijenite to što je mater počela peći kolače još prije mjesec dana. Danas je na stolu svatovski ručak. Nikako nemojte pričati o zdravom načinu života i prehrane, dijeti i takvim glupostima. Mater je vaš saveznik. Nju hvalite na sva usta i pričajte protiv onih Švabica kako pojma nemaju o kuhanju i kako sve već gotovo kupuju u velikim trgovinama.
Mater će se križati i komentirati. -"Kakva je to žena koja ne kuha". To što niti vaša žena nije skuhala pošteni ručak od kada ste tamo, nikako ne spominjite. Vaše je samo da hvalite majku i njenu kuhinju.
Nakon toga ona će se sjetiti još barem 12 vrsta kolača koje nije ispekla. U dvorištu će nastati panika među kokošima, guskama, patkama i puricama, a ćaća će dobiti zadatak da za glavu skrati barem jednog odojka.

Što se vašeg posla tiče tu morate biti jako oprezni i držati se priče koje ste pričali preko telefona i skajpa. Nikako ne smijete reći, ako radite na baušteli, da to stvarno i radite. Ćaća će odmah popizditi i reći vam da ste to mogli nastaviti raditi i kod Mehe, lokalnog poduzetnika. Je da je manja lova nego u Dojčlandu ali ima se vremena i za neki fuš i na kraju kod kuće si. S toga je najbolje reći da radite posao na kompjuteru. Oni o tome puno ne znaju, pa će te izbjeći dodatna pitanja.

POLITIKA

Nikako, al' nikako se ne upuštajte u razgovore o politici. Tu ste u startu izgubili. Posebno je zabranjeno komentirati Parlamentarne izbore u Austriji i pohvaliti njihov izbor mladog premijera Kurca. E tu bi baba mogla dobiti srčani udar. Za stolom spominjati nešto što ona nije vidjela već 40 godina. To zahtjeva hitni odlazak kod velečasnog i uplata nedjeljne mise. Jes da onih 20€ neće biti dovoljno, ali baba će nadodati i više jer je velečasni na prošlonedjeljnoj misi zamolio da se malo pojačaju lemozine pošto je njegov Passat automatik već star 5 godina i da mu treba novi auto.

VEČERNJA DRUŽENJA

Nemojte kao zadnji seljo-beljo odmah sakupiti ekipu i otiči u birtiju gdje se sviraju narodnjaci. Takvih birtija imate u Dojčlandu koliko vam srce poželi. Ovdje pokažite skromnost. Pokažite da ste štedljivi i da štedite za povratak (koji se vjerojatno nikada neće dogoditi). To će umiriti vaše roditelje i babu. Ostatak svoga života živjet će u nadi vašeg povratka na djedovinu (pokoj mu duši, sredila ga baba).

POVRATAK U DOJČLAND

Budite spremni da će te se vratiti s nekoliko kila više no što ste došli. Svugdje su vas hranili kao da ste stigli iz Kambodže. Ali neka. Domaće je domaće. To će vas držati sve do Uskrsa.
Nikako ne zaboravite Oberu (šefu) ponijeti litru-dvije domaće šljive. On to voli i očekuje od vas. Guzica je to Švapska, voli sve mukte. Uz to ubacite i koji struk domaće ljute kobasice. Neka mu se zažari guza.
Roditeljima i babi obećajte da će te svakako doći za Uskrs i neka dobro prosuše šunku. Ćaći tutnite još 20€ da mater ne zna. Neka mu se nađe za gajbu pive.
Na odlasku ubacite i pokoju Njemačku riječ da ne bi ispalo da ste totalni mulac i da ne znate još njemački, a onaj glupi Anto koji je tek tri mjeseca gore već je zaboravio hrvatski.
E da, ako pušite svakako nabavite koju kilu škije. U Dojčlandu su cigarete skupe, a ubacite i koju kilu za šveru, čisto da se isplati barem dio puta ili babin milodar velečasnom.

Za sada toliko od mene. Nadam se da sam vam pomogao u snalaženju. Ipak sam ja ispratio i dočekao tri generacije gastarbajtera.

Franjo Sabo - Sabotaža