PORTAL PRESSUM

Kolumna Tomislav Južni: Dobra večer neuspjeli abortusi

Kolumna: Tomislav Južni
2015-06-12 01:13:03

U nedostatku kvalitetnog Tv programa često u večernjim satima odigram pokoju kartašku igru na kompjuteru. Najčešće je to Remi ili Bela. To je stvoreno mjesto za studente medicine koji studiraju psihologiju i psihijatriju, a i one koji su upravo u ludari pa tako znaju da "vani" ima više luđaka nego unutra.

Do ponoći svoje frustracije liječe balavci za koje roditelji misle da već spavaju dubokim snom, dok oni ispod deke putem mobitela ili tableta iskaljuju svoj bijes na potpuno nepoznatim ljudima. Nakon ponoći na scenu stupaju razno razni likovi koji ne mogu usnuti iz samo sebi znanih razloga. To je za njih stvoreno vrijeme da se isprazne.

Nedavno sam bio u posjeti poznaniku koji ima sina od trinaest godina. Fino dijete. Vrlo kulturno u ophođenju. Upravo se vratio iz škole pa mu je majka servirala ručak i počela ga ispitivati čisto roditeljskim pitanjima o školi na koja je on, na moje čuđenje, fino odgovarao, bez onih burnih reakcija teenegera. Za vrijeme dok je ručao dobio je na mobitel nekoliko sms poruka na koje je vješto s jednom rukom odgovarao, dok je u drugoj imao žlicu. Ništa novo, rekli bi svi koji imaju djecu. Ali tada se njegov otac razbjesnio i zaprijetio mu da ako još jednom uzme mobitel u ruke dok ruča da će mu ga zviznuti od glavu. Ništa novo, pa tko od nas nije već tako zaprijetio. Naravno, mali ga je odmah poslušao i tada pomislih "Bože, kako fino dijete".

Kada je mali završio s ručkom rekoh poznaniku da baš ima finog sina, na što se on nasmijao. -"Ma oni su ti pravi glumci. Žive nekoliko života. Jedan za roditelje, jedan za ulicu i jedan za školu. Zamisli uhvatio sam ga da igra Remi na kompjutoru. Ok, neka igra, pa ja sam ga naučio, to je dobra vježba za mozak i razmišljanje, ali zaprepastio sam se kada sam mu pročitao Nick "MujoguziFatuubulju". Molim te reci ti meni dali je to normalno"? Na to sam se samo nasmijao. O tom mladiću sam i dalje imao dobro mišljenje.

Sinoć nakon napornog dana oko ponoći odlučio sam malo "baciti" koju partiju Remija. Uđem u jednu "sobu" kada tamo NICK "MujoguziFatuubulju". Prvo sam se nasmijao na taj poznati Nick, a onda sam se sjetio i čiji je.

Ono što se tada počelo dešavati za stolom nije za prepričavanje. Već nakon prvog dijeljenja, netko je napisao dv (dobro večer). Svi smo pozdravili s v (večer) osim "Mujo ......", on je napisao " večer neuspjeli abortusi". naravno tada je počela tarapana. Taj rječnik još u životu nisam vidio niti pročitao. Negdje pred kraj partije napisao sam mu poruku Mujo........, odnosno Igore, ovdje čika Tomislav Južni (pošto i ja imam Nick), pozdravi puno tatu Silvia i mamu Radu.

Istoga je trenutka "pobjegao" iz sobe. Mislim da je noćas slabo spavao. Vjerujem da je prvi puta uhvaćen i da mu je otkriven identitet. Cijelo jutro razmišljam što napraviti. Otići kod poznanika te im sve ispričati ili prešutjeti cijelu stvar, ali Igoru dati do znanja da je razotkriven te da je njegovo ponašanje sramno, kako za njega tako i za njegove roditelje. Postavljao sam si i pitanje. Da li bih ja želio da mi netko kaže kada bi uhvatio moju djecu u tako ružnom ponašanju?Moj odgovor je potvrdan. Tada sam se sjetio i riječi njegovog oca kako današnja djeca žive nekoliko uloga.

Koliko poznajemo uopće našu djecu. Nekada je bilo normalno da se jednom mjesečno uleti u dječju sobu i kao pravi Forenzičar "prepipa" svaki kvadrat tražeći nešto "neprimjereno" (npr. porno časopis) ili primjereno (npr. dnevnik). Sve bi se to lijepo proučilo, te vratilo u milimetar na isto mjesto. U mojoj porodici supruga je bila zadužena za taj dio s obzirom da je ona pogledala sve američke serije na tu temu.

Sjećam se da sam jednom nešto pitao sina gdje mu se to nalazi u sobi, a on je odgovorio: "Pitaj mamu ona mi i tako već nekoliko godina jednom mjesečno prekopava sobu, ona sigurno zna". Od tada, koliko znam, supruga više nije bila FBI.

Današnji roditelji imaju veliku muku. Kompjuteri, tableti, mobiteli, internet. Sve je djeci dostupno. Oni se više ne igraju niti druže na ulici da bi mi saznao kakvo im je ponašanje. Oni se sada druže u mraku svoje sobe s poznatim i potpuno nepoznatim likovima koji imaju svoja virtualna imena. Život im se svodi na tipkanje po tipkovnici, a riječi su im sve kraće. Tekst je to koji samo oni razumiju.

Nedavno sam pročitao sms komunikaciju između oca i sina. Otac je napisao:"Kada dođeš kući podgrij si ručak u hladnjaku je". Odgovor sina je bio "K". Otac:"Što ti je to "K". Sin: "OK". Otac: "Pa sunce ti žarko od kada se skraćenica skraćuje"? Ovaj sms govori mnogo toga.
Živi mi i zdravi bili. Vaš

Tomislav Južni

umag  tz umag