PORTAL PRESSUM

Sumrak umaškog nogometa

Nogomet
2017-12-20 01:38:31

Pogled na tribine umaškog stadiona prilikom odigravanja neke službene nogometne utakmice seniora NK Umag Mladosti govori nam sve o stanju umaškog prvoligaša.

Posjet od pedesetak najvjernijih ljubitelja nogometa slika je naše stvarnosti. Publiku je lako izgubiti, a teško povratiti. Trenersko kadrovsko lutanje, česte izmjene uprava kluba, podmetanja i prljave igrice, sve su to rezultat koji prije ili poslije dolazi na naplatu.

Mnogi će za trenutno stanje okriviti tadašnjeg dogradonačelnika Veljka Ivančića koji je nekim svojim (nesmotrenim) potezima u trenucima potrebe za samopromocijom klub gurnuo tri koraka nazad optuživši tadašnju upravu za nečasne radnje (koje je btw. sud odbacio).

Tresla se brda rodio se miš, a klub je završio u stečaju i morao krenuti od nule.

Ako stavimo sa strane svu sramotu koja je nanijeta ljudima i štetu koja je nastala tim činom, postavlja se pitanje da li je to stvarno tek Ivančićevim djelovanjem počelo.

Pisac ovoga članka bio je član kluba još prije dvadeset godina. Radeći kao trener ali i jedno vrijeme kao v.d. predsjednik kluba osjetio sam što znači biti član jednog kolektiva s tako velikim brojem članova.
Kolektiv s velikim brojem članova je (po mišljenju politike) opasan kolektiv. Kolektiv koji može rušiti Gradsku vlast. I upravo je u to vrijeme NK Umag bio toliko snažan da je samo jednom peticijom (imao je klub tada oko 500 članova) mogao je mijenjati gradonačelnika.

Očito je to tada netko prišapnuo tadašnjem gradonačelniku Vladi Kraljeviću i od tada je krenula haranga. Postavljali su se ultimatumi, prijetilo se, ucjenjivalo. Ukratko sve se je činilo da se NK Umag kao takav snažan kolektiv u kojem su prvotimci igrali III HNL, juniori su igrali na dva kolosijeka (kvalitetnu županijsku i međuopćinsku ligu, što znači dvije ekipe, pošto su obično utakmice bile u istom terminu). Mlađi i stariji pioniri kvalitetnu županijsku ligu. U Umag su dolazili: Jadran Poreč, Rudar Labin, Rovinj, Uljanik (današnja Istra 1961, Pazinka itd. Uz to klub je imao i mlađe kategorije u sklopu škole nogometa od 6 - 10 godina).

Za to doba se može reći da se u Umagu igrao nogomet. Na tribinama je znalo biti, bez obzira tko je igrao, po nekoliko stotina gledatelja, a na gostovanja su išli navijački autobusi. Bilo je to vrijeme kada je Umag živio nogomet.

Nikako ne smijemo izostaviti da su se radile selekcije, a igrati za NK Umag bila je velika i osobita čast. Utjecaj pojedinaca iz kluba u NSIŽ bio je značajan. U svim kategorijama u reprezentaciji IŽ igralo je po 5-6 umaških nogometaša. Nikada nismo pristajali na ofucanu teoriju pojedinaca iz NSIŽ o ključu da iz svake regije treba da igra poneki igrač. Uvijek smo se zalagali da moraju igrati samo najbolji i najkvalitetniji.

Naravno sve to nije odgovaralo pojedincima, kako iz Grada Umaga, tako i iz NSIŽ. Sve to trebalo je rasturiti. Trebalo je proglasiti unutrašnjeg neprijatelja.

Neprijatelj istarskog nogometa tih devedesetih bio je upravo pisac ovoga članka. To su javno na svim sjednicama isticali članovi NSIŽ (Mijandrušić, Peruško, Gobo, Zohil, Ibriks itd.). Potiho su im se pridružili i neki luzeri koji su sebe nazivali trenerima, a koji u stvarnosti to nikada nisu bili niti postali.

Prava struka tadašnjeg vremena: Bravar, Krizmanić, Ivković, Duspara itd. bili su svjesni što se radi. Ne samo što su bili vrhunski treneri oni su bili i vizionari. Upravo su oni predvidjeli da će sve doći na naplatu, ne odmah ali za nekoliko godina.

Sumrak istarskog nogometa traje već više od deset godina, a kolateralne žrtve su, između ostalih klubova i NK Umag Mladost.

Mnogi će reći da današnja djeca imaju neke druge prioritete i moram se složiti s njima. Ali te prioritete diktiraju, kao prvo roditelji, pa škola, a na kraju ono najvažnije, stanje u pojedinom klubu.

U koliko neki klub funkcionira, tada je i interes djece veći (NK Novigrad). Loš glas daleko se čuje, a djeca i roditelji slušaju.

U koliko malo pročešljamo izvještaje s utakmica mlađih dobnih skupina NK Umag Mladosti dolazimo do saznanja (bez podcjenjivanja nekih klubova), da ta djeca igraju nogomet po istarskim selima. Na lošim terenima. S ekipama koje jedva sakupe 11 igrača za utakmicu. Da se sastavi popunjavaju igračima iz drugih selekcija (pioniri). Što nam to govori?

Niti položaj na ljestvici niti jedne od mlađih dobnih skupina ne daje neku posebnu nadu da će se nešto drastično promijeniti.

Umaški juniori su trenutno jedina svijetla točka kluba. Trener Majkl Benčić okupio je jednu solidnu ekipu oko sebe i bez obzira na odličan plasman ove jeseni (drugo mjesto), ostvario je nešto što se zove igra.
Kako je bilo lijepo gledati (noćnu) utakmicu NK Umag Mladost - NK Buje. Utakmicu koju je pratilo nekoliko stotina ljubitelja nogometa iz Umaga i Buja. Utakmica koja je bila dostojna svake utakmice puno višeg ranga natjecanja (bez obzira na rezultat).

Upravo su te utakmice izazov za one mlađe nogometaše. Dobra i lijepa igra dovodi publiku, a sve to stvara interes kod djece.

Seniori pod vodstvom svog novog trenera Bojana Barića igraju gledljiv nogomet. No samo to što je to sve i "gledljivo" za sada nije i dovoljno da vrati publiku na stadion. Umaška publika je čudna. Ona se zadovoljava samo visokom pozicijom na ljestvici.

Predsjedniku kluba Robertu Celiću svakako nije lako. Ostao je sam uz nekoliko vjernih prijatelja kluba koji mu pružaju tehničku podršku. Puno je tu posla, a novca i vremena malo, a Umag vapi za tim da konačno zasja i sunce nad stadionom u Stella Marisu.

Franjo Sabo