PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Prepad u zoru

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-01-24 09:40:58

Mojim danima sreće i blagostanja došao je kraj. Jebeš ga, sve što je lijepo kratko traje. A trajalo je puna tri mjeseca. Još od polovine listopada. A počelo je čisto i nevino.

Slučajno sam čuo opasku moje kćeri kako govori mami: -"tata mi nešto loše izgleda, zašto ne ide kod doktora na jedan pregled". Što je ova moja odgovorila nisam čuo, ali od toga trenutka kao da se njihov odnos prema meni naglo promijenio.

Počeli su me nutkati finim komadima mesa. Prepuštali mi zadnje palačinke. Kavica je bila servirana svakoga dana na vrijeme bez da im ja skrećem pažnju da je već prošlo četiri. Pa ako oni jebeni Englezi mogu piti kap of te u pet, mogu i ja piti kap of kafa u četiri.

Odlučio sam tu konfuznu situaciju preokrenuti u svoju korist.

Svako proljeće se rade neki radovi oko kuće. Tako je i ova moja baš netom prije utakmice odlučila da treba urediti dvorište. No dobro, priznajem. Ni do tada ja se baš i nisam pretrgao radeći. Ja sam više bio onako, idejni začetnik, a kada bi ona prionula poslu ja bih redovito aktivirao staru fintu lažnog poziva na mobaču. Obično bi netko bio u nevolji,a ja bih mu morao hitno pomoći.

Toga dana kao što rekoh, ova moja je odlučila baš tada, pred utakmicu, raditi veliko spremanje dvorišta. Djeca su po običaju imala neodgodivih obaveza tako da se "radna akcija" svela na nas dvoje. Bolje rečeno na nju samu pošto sam ja počeo kukati kako mi se manta u glavi,a i povremeno mi se zacrni. Rekoh joj da mi se čini kako mi je naglo pao tlak.

-"Kako ti pao tlak? Pa ti imaš visoki tlak oduvijek". Pokušala me je provaliti ova moja. - "Evo sada sam ga mjerio, 100/55, jedva sam živ". Ma mogao sam ja prijaviti i visoki tlak, ali bi onda ostao bez kave, a ja sam poznati kavoman.

Izgleda da sam bio jako uvjerljiv. Prije toga sam se u kupatilu ispljuskao ledenom vodom. Ma bio sam blijed ko krpa. Popušila je foru. Još sam sve pojačao kukanjem. Pala je i kavica, a izvadilaje negdje iz šteka i nekoliko keksića, onih Jadro, mojih omiljenih. Predložila mi je da odmah legnem i dignem noge u zrak. E lako je to reći ženama.

Utakmicu sam odgledao u miru srčući kavicu uz par motanih škija.Nije loš ovaj život niskotlakaša. Zajebano je biti visokotlakaš,ma tu ti brate brane sve. Nesmiješ ovo, nesmiješ ono, pa bolje da mi kažu što smijem.

I tako sam se ja budio izjutra s kuknjavom, i lijegao s kuknjavom. Toliko sam se ufurao u rolu da više nisam ni birao vrijeme niti mjesto kuknjave. Nekada bih znao zakukati i u gradu sjedeći sam u miru božjemuz kavicu. Ljudi bi me samo čudno pogledali.

Sve je to bilo zanimljivo, sve dok se jednoga dana nisam iznenada vratio kući iz grada i zatekao ovu moju s djecom kako sjede za kuhinjskim stolom i nešto tiho razgovaraju. Čim sam ušao, razgovor su prekinuli. Malo sam ih pogledao očekujući da i mene uključe. - "O meni pričate, što se dogodilo". Nisam dobio odgovor. Samo su se tiho ustali ispričavši se nekim hitnim obavezama i napustili prostoriju. O čemu su razgovarali mogu samo naslutiti. Bilo mi ih je žao. Ali meni je bilo tako dobro da mi ih baš i nije bilo toliko žao.

Odrećise jutarnjeg bureka za koji sam ovoj mojoj lažno pročitao da piše na nekom doktorskom portalu kako regulira tlak. Šne-nokli od 12 jaja i ostalih delicija. Pa kako se toga odreći u ime neke zabrinutosti. Ma pročiće ih to.

I tako sve je bilo u redu sve dok mi se jednoga dana nije upalio živac šake. Neki to zovu kompjuterska šaka, a ja zovem mišovska šaka. Bolovi su bili užasni, a ja s rukom nisam mogao ništa raditi. Ovu moju sam iznervirao toliko svojim prohtjevima:izreži mi kruh, pa meso, pa se isprolijevam po novoj majici pošto nisam naučio žlicu držati lijevom rukom, donesi mi iz podruma novi led ovaj se otopio.

Toliko su više svi popizdili samnomda su me natjerali kod doktorice. Ok, pristao sam. Ma što mi ona može reći što već ja nisam progooglao na netu. Može mi prepisati neku kremu i reći da ledim bolno mjesto.

Tako je i bilo. Još sam u glavi iskonstruiarao plan da napravim jelovnik, kao ono, prepisala doktorica. Ali bilo bi previše da napišem svaki dan pečeni odojak, a srijedom i petkom janjetina. Ova moja to ne bi popušila.

Kao što rekoh doktorica mi prepisala neku ledenu kremu i taman kada sam pomislio da je gotovo, pogledom u svoj komp utvrdila je da nisam već dvije godine vadio krv i da bi bilo dobro da to odmah učinim sljedeći dan. Nije mi niti dala prilike da se pobunim. Tako sam ja mimo svoje volje pustio krv i popiškio se očekujući katastrofa nalaze.

To poslijepodne odmah sam došao u posjed nalaza. Bili su super. Ni sa 20 nisam imao takvu krvnu sliku. Zbuksao sam nalaze u moju pederušu. Ova moja me pitala za njih ali rekao sam joj da su kod doktorice. Grozničavo sam po kući tražio one katastrofalne nalaze od prije 7-8 godina da joj ih podmetnem.

Jutarnje buđenje. Kupatilo. Pjevušim onu Belanovu o lijepom i sunčanom danu iako je padala kiša. Ma koga briga. Fini, topli hrskavi burek, čaša jogurta, kavica, cigareta. Ok, treba opet malo zakukati da sve bude uvjerljivije i ponekad zateturati. Jeben je ovaj niski tlak.

Kada sam ušao u kuhinju, o o, nešto nije bilo u redu. Nigdje jogurta, nigdje hrskavog bureka, nigdje kavice, samo moj Gestapo s nekim papiromu ruci. Naočale je nabila na vrh nosa kao Šicer, a to su uvijek jebene situacije. Pogledom sam tražio mjesto da se hitno povučem na rezervne položaje.

-"Bijedo ljudska. Koliko si mi dugo mislio tajiti da imaš nalaze. Po ovim nalazima ti ne da si potpuno zdrav, ti si oličenje zdravlja".

Rekoh joj da je krv dobra ali tlak ..."Ma što tlak, zvala sam doktoricu i rekla mi je da ti je tlak 120/80, što tlak?

I tako su moji lijepi dani neslavno završili. U kući svi reže na mene od tada.Čak i moj pas Jack, koji baš i nema nekoga posebnog razloga, i on je dva puta zarežao na mene. Kavice pijem ako si je sam skuham, a o šne-noklama mogu samo sanjati.

Koji sam ja kreten. Ostaviti nalaze u pederuši pored novčanika. Pa moj novčanik je kao javno dobro. Svi uzimaju iz njega što i koliko hoće. Jedino nebranjeno mjesto u kući za koje svi znaju gdje se nalazi.

I sve bi bilo dobro da ja nisam ostavio nalaze pored novčanika, a ova moja ima svoje jutarnje rituale. Dok se svi pravi kršćani ujutro pomole Bogu, ona se pomoli Bogu da ima što izvaditi iz moga novčanika. Tako je bilo i jutros dok je kretala u market po kruh i burek. Taj čin promijenio mi je život iz korijena. Bio je to PREPAD U ZORU.

Franjo Sabo - Sabotaža