PORTAL PRESSUM

One žele plesati, ne samo ovo ljeto

Rukomet
2018-02-25 11:36:23

Prva ženska rukometna liga odigrala je svoje 16. kolo koje je ipak nepotpuno. Preostaju nam još da se odigraju otkazane utakmice 13. kola Zrinski - Umag, te Pitomača - Zamet. kao što znamo utakmice su otkazane zbog nevremena koje je vladalo te subote (snijeg na cesti).

Prema planu zaostale utakmice bi se trebale odigrati 28. veljače. Riječanke bi trebale putovati u Pitomaču, Umažanke u Čakovec. No prema prognozama za srijedu 28.02. predviđa se snažan ledeno val, tako da bi i taj termin mogao biti upitan.

Pogled na tablicu nam govori da su Umažanke na 9. poziciji ljestvice. Daleko od vrha, a daleko i od zone ispadanja iz lige (ispadaju tri ekipe).

No tablica nam govori još ponešto. Umažanke imaju 15 bodova a petoplasirani Zamet 17, dok je četvrtoplasirana ekipa Bjelovara sakupila 18 bodova. Što znači da su Umažanke sa samo tri dodatna boda mogle biti visoko na ljestvici. A zašto nisu???

Za to postoji nekoliko razloga. Prvi je limitirani igrački kadar iskusnijih igračica. Povreda Azre Imamović. Nedostatak financijskih sredstava.

Vujić (trener Umažanki) permanentno "vrti" osam iskusnijih igračica. Jajčević, Miočinović, Mataija, Gašić, Bunić, Žuliček, Kovač i golmanica Delić. Od mlađih u prvoj postavi je mlada Monika Pratljačić koja je odlično zamijenila (također) mladu Nikolinu Nushi, povrijeđenu reprezentativku. Ostale mlade djevojke minutažu dobivaju na kapaljku. A zašto je to tako???

Svaka utakmica je za sebe. Ne postoje dvije iste utakmice. Vujić je iskusan trener i on si neće dozvoliti da uvođenjem mlađih igračica doživi rezultatsku katastrofu. S druge strane, kada je i rezultat u njegovu korist on (rezultat) ipak nije toliko izražen da bi bio siguran da ga ove mlade djevojke s klupe i mogu održati. S toga Vujić ne vuče rizične poteze što je i razumljivo. Javnost zna biti kritična i opaka, a on si to ne želi dozvoliti.

S druge strane 5-6 mladih djevojaka je postalo nijemi promatrač utakmica 1. HŽRL. Igraju "samo" 3. ligu. Očito je da one stagniraju u svom napretku i razvoju. U njima raste bunt i nezadovoljstvo što na neki način treba razumjeti. One su se posvetile tom sportu i u njemu žele (aktivno) sudjelovati. Nije ugodno putovati u Split, Pitomaču, Bjelovar i s klupe gledati starije kolegice kako vode bitke a ne uknjižiti niti minutu na parketu. Upita li se itko što se mota po njihovim glavama?

Igrati bez odmora 60 minuta rijetke mogu izdržati. Ana Jajčević, najbolja igračica to gotovo redovito izdržava. Dok ostale djevojke iz prve postave i odmore nekoliko minuta, Jajčević igra, zabija, bori se i dobiva batine. Svaki grublji start na nju ledi krv u žilama i redoviti je komentar "samo da se ona ne povrijedi"!

Tu je i Tena Mataija kako ju ja nazivam "profesorica". Ona ima malo lakšu zadaću. Igra samo u napadu ali je i , za razliku od Jajčević, podložnija povredama. Tena je igrački ovu sezonu "eksplodirala". Na njoj se vidi da igra "glavom" što je i do sada činila, ali sada je uvela još jednu novinu. Sada bez imalo kompleksa zabija i "baca se na glavu". Kada bi se njenim primjerom povele i neke druge igračice i igrale "bez kalkulacije" sve bi to malo drugačije izgledalo.

Sada se vračamo na onu posljednju stavku, financije. Činjenica je da niti jedan klub nikada nema dovoljno novca. Koliko ima, toliko se troši. Dotacija Grada je u skladu s Zakonom i to u maksimalnom iznosu (što je rijetkost kod drugih gradova). Ali kada nema novaca onda se treba snalaziti na neke druge načine. Novac treba zaraditi. Da bi se novac zaradio treba imati i ideju kako. Sponzora je sve manje, znači ostaju programi, turniri, eventi i neke druge trgovačke aktivnosti. No za sve to treba imati ideje i iste znati realizirati.

Najlakše je sjediti skrštenih ruku i kukati te se držati one zagorske "Nigdar ni bilo da nekak nije bilo". Takvo razmišljanje vodi u "propast".

Planiranje je osnova, kako u biznisu, tako i u klubu. Sjediti i inferiorno promatrati kako ostali klubovi već agitiraju, dogovaraju i planiraju s kojim će igračicama krenuti u novu sezonu je naveliko u tijeku. Klubovi prate igračice. Informiraju se na sve strane o njihovim profesijama, statusu na fakultetima, njihovim ambicijama "što nakon srednje škole?". To je jedan i jedini način da ženski rukomet u našem gradu opstane.

Opće je poznato da mi ne možemo igrati samo s "domaćim" igračicama. Velika većina njih odlazi u druge sredine na studije. Znači mi trebamo pomoć drugih igračica "sa strane". Nedostatak novca nije isprika. Danas se uz izdvajanje minimalnog novca mogu dovesti nove igračice koje bi klub koštale minimalno, a Umag je grad na moru, samo ga treba adekvatno i lijepo predstaviti.

Da je Vujić ovu sezonu imao barem dvije kvalitetnije igračice, danas bi se Umažanke "šepurile" pri vrhu ljestvice. Tim činom bi se i na utakmicama stvarala rezultatska razlika i mlade igračice bi dobivale veću minutažu s time bi bile i zadovoljnije i sretnije. Interes djevojčica za igranje rukometa bi rastao, a publika bi popunjavala dvoranu.

Očito je da se na neke stvari ne može utjecati kao što su troškovi utakmica (troškovi sudaca i nadzornika kod domaćinstva kreću se između 4,5 - 5 tisuća kuna, a gostovanja između 2-3 tisuće kuna). To su velike i fiksne stavke u koje ne ulazi noćenje, ručkovi, večere za iste.

Treneri rade za minimalne novce, a minimalna sredstva u obliku hranarine primaju i igračice, ali želimo li zadržati kvalitetu ženskog rukometa. Igrati 1. ligu neke se stvari hitno trebaju promijeniti. Treba se angažirati da se (zarade) pronađu dodatna sredstva. Treba već od danas početi razgovarati s "starijim" igračicama. Vidjeti njihove planove. Napraviti plan dovođenja nekih novih igračica. Podići sve na jednu višu razinu. U protivnom, moglo bi nam se dogoditi da pjevamo "Plesale smo samo još ovo ljeto".

Franjo Sabo