PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Da je tata biti lako bio bi to svako

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-03-19 10:54:11

„Mala djeca kruha jedu, velika djeca srce jedu“, ovu mudru izreku često je ponavljala moja baka. Ruku na srce i nisam baš razumio što time hoće reći. Tek kada postaneš roditelj, tek tada shvatiš značenje ovih mudrih riječi.

Svi mi na neki svoj  način odgajamo ili smo odgajali djecu. Netko je bio tolerantniji netko stroži, ali svi smo imali zajednički cilj, djecu izvesti na put. Na put poštenja, ljubavi i tolerancije. Odgoj je kao skuhati juhu. Ona može biti bistra, mutna, slabija, pikantnija, ali u konačnici sve se to zove juha.

Djeca prolaze kroz neki svoj svijet. Njihov je zadatak zagorčati što više život svojim roditeljima. To im je u genima već od trenutka začeća u majčinom trbuhu.

Odmah na početku odluče majkama pokazati „tko je glavni“. Kod majki , samim začećem počinju stvarati mučnine, povraćanja, želju za nekontroliranom konzumacijom namirnica koje u „normalnim“ situacijama ne konzumiraju. Kod majki stvaraju nemir i nervozu i tako ih zajebavaju devet mjeseci. Gdje je otac u toj priči. Otac je najčešće u birtiji pošto ne može više slušati i podnositi majčinu nervozu i njeno prigovaranje. Majka se, u nemogućnost da bijes iskali na djetetu, iskali na ocu. Naravno, otac je tih mjeseci lišen seksa, izuzev u dane kada donese platu.

Drugi žestoki napad bijesa nastaje činom samog poroda. U moje vrijeme tate  ( a i očevi ) nisu smjeli prisustvovati porodu. Tada su majke svoj bijes iskaljivale na doktorima, a onda se neki pametnjaković  doktorski sjetio da bi se mogao donijeti  Zakon da i tate ( a i očevi) mogu prisustvovati porodu. Tako da sada majke, držeći za ruku tate (očevi se rijetko pojavljuju), mogu bez problema spominjati mu užu i širu obitelj. Naravno, to im nitko ne uzima za zlo. Kažu da je čin poroda  „neprirodno stanje“. S tim novim Zakonom se otišlo toliko daleko da sada porodilja sama može birati tko će prisustvovati porodu, otac ili tata djeteta.

Izlaskom iz bolnice, taj mali neugledni stvor odmah zaokuplja pažnju šire i uže rodbine. Svi odmah procjenjuju na koga sliči. Ne daj bože da malo „vuče“ na susjeda ili poštara, e tu već nastaju veći problemi. U tim trenucima obično je tata zadužen da svi imaju dovoljno ića i pića, nitko njega ništa ne pita, a otac, ako otac i nije tata on je u pozadini i promatra što se zbiva. On je za sada lišen financijskih troškova. U takvim situacijama očevi najčešće puštaju bradu i brkove da ih babe alapače ne bi povezale s djetetom. Oni su u sjeni, ali tu su negdje, zlu ne trebalo.
Prvih mjesec dana života djeteta u kući je kaos. Pojavljuju se tetke strine, babe i sve imaju neki savjet. Kako premotavati dijete, kako ga hraniti, dojiti, kupati. Svi znaju sve. Naravno tu tata redovno trpi. Dijete se budi  po noći nekoliko puta, ali zato kada tate nema ono spava, po danu spava, noću luduje. Mama je neispavana i nervozna. Kada se derle noću probudi gladan i usran, mama drma tatu da ju zamijeni. Pa što bi tata trebao raditi. Donijeti dreštavca do mamine sise, sve mu namjestiti alla carte. Maltretiranje tate ne prestaje.

Nema seksa al ga zato svi jebu. Kupi Humanu ovu, pa derle neće da jede pa idi po drugu. Ispumpavaj mami sisu da se ne upali. Naravno kada bi tata malo sisao nema šanse. Kažu otimaš djetetu iz usta.

I onda nakon mjesec dana mama nekako i pristane na seks. Obećala  ga još za doručkom. Tata svaki čas pogledava na sat. Vrijeme stoji, kada će večer. Naravno cijelog dana mora biti dobar i poslušan. Radi i visinske i bazične pripreme. Konačno pada noć. Sve je spremno za ludi seks I bilo bi da nema derleta. Taman kada je tata htio obradovati mamu, u istoj se sekundi ON javlja. Počinje se derinjati kao da je smak svijeta. Ne pomaže ni mamina sisa, neeee, gospodin bi  Humanu, ali ne tri, već pet koje naravno nema kod kuće. Onda glumi grčeve u stomaku, natjerava temperaturu. Konačno pred jutro zaspi, mama je umorna i neraspoložena, a tata od muke mazne dvije tri rakijice i gleda ga i pita se „zašto me dijete mrziš“?

I tako ta tortura traje do vrtičkih dana. Tata tu i tamo uleti kod mame u pauzi kada derletu popusti pažnja.
Dijete kreće u vrtić. Već prvih dana tamo nauči sve prostote koje nije uspio naučiti. Kući donosi uši i razne životinjice po sebi. Vječito je pod antibioticima i temperaturom. Sva sreća, kako ono odrasta smanjuje se količina dolazaka baka i tetaka. One su našle novu žrtvu. Neka nova mama je rodila pa sada tamo imaju posla. Očevi se i dalje uspješno skrivaju.

Prvi dani škole. Čim nauče prva slova počinju pametkovati. Cijelo vrijeme osmogodišnjeg školovanja muzu roditelje da im kupuju skupe nepotrebne stvari. Tate se odupiru, mame podržavaju. Očeva i dalje nigdje nema. Roditelji dobivaju razno-razne nadimke: fosili, kante, matorci, starci, dileje. Više tate no mame.

Srednja škola. E tu se već gubi kontrola. Postaju drski, bezobrazni. Imaju odgovore na sve primjedbe. Počinju se sramiti roditelja. Tuđi su bolji. Više kupuju svojoj djeci. Kući dolaze u ranim jutarnjim satima. Ujutro se u kući osjeća čudan miris. Mama tvrdi da je to normalan miris tinejđera. Tata se sjeća da je i on tako mirisao kada bi se oblokao u nekoj birtiji. Mama i tata se sukobljavaju sve češće. Mama štiti svoje piliće. Tata želi uvesti disciplinu, to mu uspjeva  samo onih dana kada donese platu. Troškovi su sve veći. U kući svi imaju mobitele. Tata plaća račune. Sve teže se živi. Počinju prigovaranja da je tata nesposoban, malo zarađuje, a ni fakultet nije završio. Da je školovaniji više bi zarađivao. Nitko ne pita zašto tata nije završio fakultet. Tko bi onda kupovao Humane, anatomska kolica, zvečke i razne pizdarije. Tata se proglašava luzerom. Počinju se držati dijete. Kupuju se dodaci prehrani, jede se zdrava hrana. Samo tata mlati po slanini. Ne sjeća se više kakvog okusa imaju one fine stvari.

Konačno došlo je vrijeme da se pođe na fakultet. Dijete odlazi od kuće. U kući konačno mir. Mama je jako zabrinuta, imali li dijete što za jesti. Kakva je gazdarica. Naravno, dijete je samo našlo stan sa još nekoliko prijatelja, u centru. Mama to podržava, pa ne može se dijete maltretirati po tramvaju i autobusu. Stan je skup ali tata to može platiti. Račun za mobitel raste. Dijete svaki čas zivka mamu. Kako se pere, ovo, pa ono. Kako se što pegla, kuha. Sve je to mama zaboravila naučiti dijete. Dopisnu školu i dalje plaća tata. Nakon druge godine dijete obavještava roditelje da mijenja stan. Ne može više učiti uz cimere, nema koncentracije. Mama podržava tu odluku. Naravo taj novi stan je znatno skuplji. Tata plaća. On to može. Sada radi dva posla.

Kada god dijete dođe kući za vikend mama nakuha sarmi i filovanih paprika kao za vojsku spasa. Naravo, dijete to ne želi nositi sa sobom, kaže da ga je sramčina, a i u velikom gradu nije problem naručiti hranu s dostavom. Skuhanu sarmu i papriku tata mlati cijeli tjedan, mama od toga ima žgaravicu, kao tata nema, ali tko njega pita.

Dijete javlja da se zaljubilo i da od nedavno žive zajedno. Troškovi u stanu su se udvostručili. Tata traži i treći posao. Mama je sretna. Počinje šivati robicu za prinovu čim dijete završi fakultet i već pravi planove da tata kupi novi malo veći auto za dijete. Ovaj vozi već par godina. Mama sve češće započinje temu o tome kako treba razmišljati da se digne neki kredit za stan, pa ne može dijete vječito biti podstanar. Tata radi treći posao. Sve manje spava.

Gotov je i fakultet. Nakon šest godina i dijete je konačno diplomiralo. I dalje živi u vezi. Svadbu nitko ne spominje, pa to nije u trendu. Ne nalazi posao, a i onaj koji mu se nudi je deplase. Ne sviđa mu se niti onaj posao za koji je tukao šest godina fakulteta, želi nešto drugo, nove izazove. Tata puca po šavovima. Kriza je. Posla sve manje. Rate kredita sve veće.

Ljubav puca. Dijete je odlučilo vratiti se kući. Mama to odobrava. Pa naše je kaže. Tata se baš i ne pita. Dijete dolazi kući. Trideseta mu je na vratu. U kući se ponaša kao podstanar, samo s razlikom da ništa ne plaća. Mama to podržava. Pa dijete si je stvorilo dugove. Mora mu se pomoći. Zavladalo je pravilo, što je tatino to je i naše, a njihovo je samo njihovo. Tata puca po svim šavovima. Odrekao se svega u životu. Čim progovori svi ga ispravljaju, u zraku visi ono: „da si završio fakultet znao bi se ispravno izražavati pa te ne bi morali ispravljati“.

Čim bi se tata pobunio mama bi ga odmah presjekla. – „ Ja sam ga rodila, ja sam trpila trudnoću i porođajne muke a ne ti“. Slušajući te riječi i tati dođe da nešto kaže, ma što da kaže, on ima da ćuti. Tko njega što pita. On zna svoju zadaću, zadaća mu je da obitelj bude sretna, a sreću stvara blagostanje. Prema tome jedino mu ostaje da i dalje rinta.

Koliko se god tata trudio, za obitelj je to premalo, otac se (u koliko postoji) ne pojavljuje. Oni se obično pojave na svadbi djeteta.
Tata bi se rado mijenjao i za onih devet mjeseci i za onih pola sata jaukanja (kao tata ne zna kako je to, a što je kada njemu od muke popucaju hemoroidi pa se danima porađa).

Koliko se god tata trudio, mama će uvijek biti na prvom mjestu jer IMA SAMO JEDNA MAMA.

(Bio je to osvrt jednog tate na nametnuto mu roditeljstvo, ničim izazvano)

Franjo Sabo - Sabotaža