PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Di su pare?

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-04-10 10:22:17

Sjedim jutros i ispijam prvu jutarnju kavu u kafiću u centru i molim Boga da me ne spopadne ni jedan davitelj kojih je u našem gradu sve više. Kako vrijeme topli, tako se i oni bude i počnu napadati kao komarci. Dave li ga dave. Pričaju mi o svojim problemima kao da ja nemam i dovoljno svojih. No na sreću, jutros su malo okasnili.

Taman kada sam pomislio kako je ovo najdosadniji grad na svijetu, u kojem žene skidaju zimsku odjeću početkom lipnja i oblače krajem rujna, a da o depilacijama niti ne pričamo jer se svode na jednom godišnje, što je znak opće recesije i u našem gradu u kojem tu i tamo bljesne neka minica ispod koje zategnuto vire tajice. Jebeš ga, to ti je kao da sladoled gledaš preko izloga.

I tko zna kuda bi odlutale moje misli da za susjedni stol nisu „dolepršala“ četiri bakutanera (mojih godina). Rekoh u sebi: „Što si se dosađivao, dosađivao si se“.

Inače volim „baciti uho“ kod takvih situacije kada bakutaneri naširoko i naveliko počnu raspredati i razmjenjivati recepte. Pohvatam ja tu poneki recept i ideju za ručak koju prenesem ovoj mojoj, ali pogled na njih četiri odmah mi je govorio da su one zadnji ručak skuhale još davne 72.

Očito je da su već neku raspravu počele putem, tako da sam ja „upao“ u sred debate.
-„ Ma kažem vam ja. Nakrao se taj samo tako. Ova cesta kroz Stella Maris, pa uređenje autokampa. Čula sam ja da će On tamo imati dvadeset svojih kućica. Ma milijuni su vam to drage moje, milijuni.

E kada je riječ o milijunima, ja, koji sam inače nagluh, odjednom kao zec čujem svaki šum. Jebeš ga, milijuni su milijuni.
-„Ma pričaš gluposti draga. Šta On ima s cestom i autokampom. Cestu gradi Županija pošto je to županijska cesta, a autokamp gradi Istraturist. Nema ti On veze s tim“.

Pošto se stvar počela zakuhavati moj organ se počeo naglo buditi. Mislim na organ sluha (da ne bi pomislili na neke prostote).

-„ I uopće kako ti znaš sve to“?

-„Znam. I znam ja puno toga još, ali ne smijem pričati. Znaš da moja snaha radi u Gradu“!

E tu se sada već stvar zafrkirala. Imati snahu koja radi u Gradu nije mala stvar. One koje rade u Gradu obično, prema shvaćanjima nas jajara, znaju sve i s njima valja biti dobar. A kada si dobar s njima, treba biti dobar i s mamama, tatama, svekrvama. Tko zna, možda ti nekada ta, koja radi u Gradu i zatreba.

I taman kada sam pomislio da ću imati ekskluzivu, stolu pristupi djevojčurak od trideset i nešto u lijepoj minici, depiliranih nogu, dekoltea primjerenog za ovo doba godine. Pravo osvježenje u odnosu na ova četiri bakutanera koji najvjerojatnije ispod ove silne obleke, kada se skinu, bliže su malom medvjedu nego ....... no, dobro .........

-„O gospođo (oslovi je prezimenom). Vi malo izašli na kavu? Evo baš se vračam u ured i reći ću Maji da sam vas vidjela. Boookkkkk“.

Kada ju je oslovila prezimenom sjetio sam se da ja poznajem tu gospođu Maju (izmišljeno ime). Vrlo fina i draga gospođa koja radi na nekim knjiženjima u Gradu i ona je posljednja koja bi znala za neke muljaže (ako ih uopće ima).

Naravno, nakon što je izvjesna dama u minici otišla, bakutaneri su promijenili temu i tema im je bila upravo ona koja se, unatoč godinama i dvoje djece nedavno rastala od muža, oblači tako neprimjereno da joj se skoro i guzica vidi.

E na tu opasku sam skočio kao oparen.Kada sam izlazio iz kuće znao sam da sam nešto zaboravio. A lijepo mi je rekla ova moja: - „ Ponesi naočale i digni nešto novaca na bankomatu. Znaš da ne vidiš dobro i da ukucavaš pogrešni PIN“. Naravno, da sam jutros imao naočale, sam bi se mogao uvjeriti vidi li joj se (skoro) guza ili ne. Al' jebeš ga.

Kako sam ja naglo skočio, tako su se naglo ustala i ona četiri bakutanera. –„Ajmo, ovaj je očito neki luđak“.

Htjedoh im reći da ja nisam lud, nego da samo slabije vidim i slabije čujem. Da idem malo češće na wc i da ponekad imam (lagane) ispade bijesa. Ali da nisam opasan za okolinu pošto brzo zaboravim ono zbog čega sam se naljutio.

Naravno, sve to im nisam stigao reći pošto su se one brzinom zmije udaljile.

Revoltiran vratio sam se kući. I taman kada sam ovoj mojoj htio ispričati što sam doživio. Ona me odmah s vrata upita: - DI SU PARE?

Franjo Sabo -Sabotaža