PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Toga sam dana 'počistio' Lisinski

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-05-15 09:39:12

Mudrost koje donose određene godine ne može nitko osporiti. Što si stariji to si mudriji i naporniji, a minule godine možeš iskoristiti u dva smjera. Prvi je da se prisjećaš lijepih stvari koje su ti se dogodile, a drugi je, da izmišljaš lijepe stvari koje ti se nisu dogodile (kako sam ovo dobro sročio, Frojdovski).

Tako sam i ja došao u vrijeme neke prekretnice pa se prisjećam lijepih stvari iz moga života i uporno prepričavam ovim mladima kao da ih to zanima. Neki su fino odgojeni pa se prave da me pozorno slušaju, a nekima se već lagano penjem na onu stvar (da ne budem prost), pa me lagano stjeraju u kurac i kažu mi da ih NE davim više s tim svojim glupim pričama.

Da li sam povrijeđen? Ma neee. Zašto bih bio?

Ja znam samo jedno. Oni ono što sam ja proživio i doživio sigurno nikada neće imati prilike da dožive. Za mene svaki dan, svaki datum ima neku uspomenu. Neku lijepu, neku ružnu, ali uspomena je tu.

Evo tako sam se danas sjetio dana od prije četrdesetak godina koji je definitivno promijenio moj život.

Bila je subota. Lijep proljetni dan 15. svibnja. Dan kada sam učinio nešto što su učinili samo rijetki, oni najodvažniji.

Tih godina dvorana Lisinski u Zagrebu bila je zdanje svih kulturnih događanja u našoj zemlji. Dobro baš svih i ne, ali ako pod koncerte knjižimo kulturno događanje tada je ona bila numero uno.

Tako sam i ja te subote odlučio da održim svoj solistički koncert u Lisinskom.

Pogled na dvoranu bio je impresivan. Blještavilo enterijera, rasvjeta. Ma sve je bilo bajno.

Prvo sam dvoranu pogledao s galerije, pa s partera. Sa svih strana bilo je prekrasno. Nekoliko dana prije toga Kićo je imao svoj koncert. Kažu mi da je dvorana bila krcata. Ja nisam bio od tih koji pati za popularnošću. Ja sam bio jedan od tih koji samo ispunjava svoje dječačke snove, a jedan od njih je bio nastupiti u Lisinskom.

Pripreme su bile ozbiljne. Večer prije toga s društvom sam se upjevavao do kasno u noć. Bilo me je strah da ne izgubim (dobar) glas.

Zapravo ova prilika mi se je pružila nenadano. Moj prijatelj Tomo iznenada me je pozvao da im se pridružim u Lisinskom pošto im je jedan član iznenada, zbog bolesti, otpao. Kako u životu ne postoje slučajnosti, tako je i ovaj poziv meni bio znak sudbine. Svjetla pozornice otvorila su mi se iznenada i tu priliku nisam nikako htio propustiti.

Pošto na takvim mjestima sve ima svoj protokol, ja sam strpljivo čekao na svoj red. Bio sam pomalo nervozan ali i prilično siguran u sebe. Znao sam ja da ne mogu fulati. Pa ja sam bio multi muzički nadaren. Skoro sam i upao u muzičku školu, ali moja mater i sestra su nešto, domunđavajući se komisijom za prijem, minirale.

"Ajde, sada ti nastupaš", rekao mi je Joža koji je bio zadužen za odrađivanje programa. "Penji se na binu".

Znojni dlanovi. Suho grlo. Valjda je to sudbina svih zvijezda, pomislio sam.

Izašao sam na pozornicu. Blještava svjetla uperena u mene nisu mi davala priliku da vidi tko je sve u dvorani. Ali baš me briga. Ovaj nastup je ostvarenje svih mojih dječački snova.

Zastao sam na trenutak i onda počeo. Moj izraženi bariton u dvorani Lisinski tek je došao na svoje. "My, my, my, Delilah
Why, why, why, Delilah". Počeo sam odmah od refrena tada popularnog Tom Jonesa.

"Pas mater, gdo to arlauče kak pes"? Zavrištala je Barica lokalna čistačica u Lisinskom. Brigadir Joža je doletio brzinom munje. "Bok ti mater balavu. Kaj očeš da nas sve torpediraju? Tomo kaki ti je to mulec koji tu arlauče kak nerast".

Doletio je i Tomo koji se skoro spizdio s merdevina pošto je on piturao najvišu etažu. "Pa jebote, rekao sam ti da ti samo čistiš za nama i brišeš farbu koju smo mi pokapali, a ne da radiš pizdarije".

Moj nastup u Lisinskom tim činom bio je završen. Kako iznenada počeo, tako i završio. Nakon toga otkrili su i u student servisu da imam krivotvorenu iskaznicu pa mi ni taj nastup nije bio plaćen. Ali baš me briga. Koliko se ljudi može pohvaliti da su pjevali u Lisinskom i pobrali pljesak na otvorenoj sceni. Pljesak??? Da da, Štef i Slavek bili su stari rokeri i nakon mog nastupa gromoglasnim povicima odobravanja i pljeskom, nagradili su moj nastup. Znali su oni da im ne gine litra i voda.

Zato ljudi živite svoje snove. Ja i danas s ponosom mogu reći: TOGA SAM DANA POČISTIO LISINSKI.

Franjo Sabo - Sabotaža