PORTAL PRESSUM

Imati 87 to je samo broj, dokaz tomu je naš profesor Jura

Rukomet
2018-05-24 09:09:25

Jučer sam kao i mnogo puta do sada pratio rukometnu utakmicu djevojaka Umaga i Zrinskog u društvu čovjeka kojega izuzetno cijenim i kojega sam upoznao prije više od trideset godina.
 
Naravno pogađate, radi se o profesoru Juraju Radovčiću čovjeku koji je svoj život posvetio sportu kojeg ne samo da radi cijeli svoj vijek, nego i za njega živi.

Danas naš profesor Jura slavi 87. rođendan i unatoč svim životnim nedaćama i bolestima koje su ga snašle posljednjih godina, ne propušta niti jednu rukometnu utakmicu u Umagu.

Slušajući ga sinoć s koliko studioznosti komentira akcije, reakcije igračica, poteze trenera, ne mogu se oteti dojmu da je naš Jura spreman sutra, na nečiji poziv, ponovo sjesti na klupu i voditi ekipu. To potkrepljujem i opažanjem kako je na nedavno održanom Festivalu rukometa u našem gradu profesor odgledao sve utakmice pomno zapisujući svoja zapažanja. Uz sve to nikako nije uspijevao izbjeći pozdrave mnogobrojnih prijatelja i poznanika koji su se željeli pozdraviti s njim i razmijeniti nekoliko rečenica. Toliku pažnju može izazvati samo osoba koja je za sobom utrla neki trag, a za profesora možemo reći da se njegov trag prenosi s generacije na generaciju koje stasaju.

Danas čitam upućene mu čestitke sa željama za još puno zdravlja i dug život i moje srce je puno. Puno je zbog svih čestitara koji su raznih godišta, od onih najmlađih pa sve do onih koji već bilježe ozbiljne godine. Raduje me to poštovanje koje svi od reda iskazuju prema čovjeku koji ih je učio prve rukometne korake. Raduje me to poštovanje koje iskazuju i oni koje nikada nije trenirao ali oni znaju koliko je dao samoga sebe u sportski odgoj mladih u ovom gradu.

Naš profesor je dobitnik mnogih nagrada i priznanja kako u našem gradu tako i u mnogim drugim gradovima, ali mislim da mu je ovo današnje čestitanje stvarnih osoba, milije od svih pisanih priznanja.

S toga (iako sam mu jutros već čestitao) želim našem dragom Juri još puno lijepih godina života, te da zajedno odgledamo još puno zanimljivih utakmica.

I kao što sam napisao u naslovu, godine su samo broj, a star si onoliko koliko sam poželiš i onoliko koliko se starim osjećaš, a naš profesor kao da je davno prestao brojati godine.

Franjo Sabo