PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Dvoboj u sedam i deset

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-05-29 11:04:21

Puzao sam kroz žbunje i granje. U daljini se čula neka vika i dozivanje. Moja radoznalost je, kao i obično, prevladala. Odlučio sam do kraja izvidjeti stanje na terenu.

Toga trena upalila se moja podsvijest, ping: "Sad će". Tresss! Pogledam na sat. Točno sedam i deset. Rekoh sebi u bradu. Opet je točan u minut. To saznanje me je umirilo, odlučio sam san privesti kraju. Ponovo sam se ufurao u puzanje kroz žbunje i granje, a vika i dozivanje je postajalo sve glasnije i glasnije. Tada se dogodio prasak. Granata, rekla mi je moja podsvijest. Ja sam odskočio, opizdio laktom od zid i naglo se probudio.

Držeći se za lakat uletio sam u trpezariju gdje je ova moja već na veliko kafenisala i smišljala kako da mi sjebe dan.

-"Što je to bilo? Kakav je to bio prasak"?

-"Ovi iz komunalnog vani kose travu pa je jedan kamen odletio u auto"? - "Moj"? - "Ne susjedov"?

Rekoh u sebi, dobro je. Ko ga šiša. Garažu je pretvorio u apartman za iznajmljivanje, a auto parkira kojekud.

Još sam se držao za bolni lakat i skičao kao nerast pred štrojenje.

-"Što ti je s laktom? Malo kao da je otekao. Biće da je to od češkanja jajaca, tvoje ranojutarnje gimnastike".

Rekoh joj da to nije od češkanja nego od rata kojeg sam sanjao i da me je onda prasak naglo probudio i ja sam opizdio laktom od zid i da sam .....

- " O, jado moj jadni. Nekada si sanjao samo seks, a sada sanjaš da ratuješ. Herojčino moja. Koliko si neprijatelja pobio"?

Bio je to prvi znak da se je stanje počelo zakuhavati i da postoji velika opasnost da danas, a i idućih dana, ostanem bez ručka. S toga sam odlučio stati na loptu. Diplomatski, poput svakog iskusnog političara, njenu pažnju usmjeriti na sasvim drugu stranu.

- "Čini mi se da je Jaran danas stavio bačvu više. Nekako mi je udarac bio u stereu".
- "Moguće. Nisam ga čula".
- "Kako ga nisi čula? Pa preletio je jutros preko "ležećeg policajca" kao da ga ganjaju svi "stojeći" policajci svijeta. Al' što je, je. Bio je ponovo točan. U sedam i deset je prošao kao i obično".

Da malo pojasnim. Druženje mene i Jarana (kojem sam ja dao neko svoje ime) traje već nekoliko godina. Jaran vozi kamiončić u nekoj građevinskoj firmi i očito je zadužen za dostavu materijala manjih gabarita. Ono što je zanimljivo, Jaran prolazi pored moje kuće (pred kojom je "ležeći policajac") u kamiončiću limenog dna, a u sanduku ima jednu, a po potrebi i više praznih limenih bačvi. I kada Jaran proleti preko "ležećeg policajca", te bačve odlete u zrak i prizemlje se na limeni pod kamiončića. Njega to očito raduje, a mene frustrira. Zanimljivo je i to da je Jaran točan ko Švicarac. U sedam i deset, svakoga radnog dana Jaran aterira pored moje kuće. Ne u sedam i pet, ne u sedam i dvanaest. nego točno u sedam i deset. Otac ga jebo.

Moja podsvijest počela je da se privikava na njegov prolazak. Desetak sekundi prije nego što proleti zazvoni mi alarm u glavi. "Saadćeee" i ja ga spremnog dočekam. Pogledam na sat. Sedam i deset. Rekoh dobro je, ne kasni.

Ali problem nastaje vikendom. Što podsvijest zna što je vikend. Tako me ona alarmira i subotom i nedjeljom. "Saaadćeee". ja čekam, kad ono ništa. Prva pomisao mi je da se Jaran nije razbolio. Počinjem brinuti, a onda se sjetim, pa vikend je.

Da mi je samo saznati gdje Jaran živi pa da mu se je subotom i nedjeljom malo prođiram pored kuće. Pikirao bih da to bude točno u sedam i deset. Ali kakve sam ja sreće mene bi policija odmah privela zbog remećenja javnog reda i mira, a Jaran koji im prelijeće preko kolege svakoga radnog dana, nikom ništa. E što ti je pravda.

-"Odoh ja na hitnu. Ovaj lakat me boli sve više i vidi kako otiče".
-"Molim te ne pravi sprdačinu. Ovi na hitnoj te već dobro znaju. Na kraju će ti napisati da si lakat udario u kupatilu zato što se nisi odmakao od pločica i molim te skloni onaj porno časopis iz kupatila, netko će nam doći u goste i .......".

Gledam u nju i ne mogu vjerovati. Ja dok sam na wc-u volim nešto čitati. Napamet već znam sve sastojke svih onih pizdarija za pranje veša, svih šampona i regeneratora. Razno raznih pomada i krema. Pa morao sam malo da unaprijedim svoju literaturu i da vidim što se novoga nudi na tržištu celebritija. Jesu li u modi još one mršavice ili su konačno došle na red i one popunjenije. Ali kako da ja to objasnim ovoj mojoj. Kako da joj objasnim da se i snovi s godinama prilagođavaju psihičkom stanju.

Sjećam se kada sam bio mlađi često bih sanjao da sam vodio subjekt prema nekom objektu. I tako bi mi hodali cijeli moj san. Ja bih se nahodao i nahodao i taman kada bih stigli pred objekt naišao bi Jaran u sedam i deset i ja bih se probudio. Obično bih se ustajao iz kreveta ljut. Gunđao bih sebi u bradu spominjući Jaranu užu i širu familiju. A ova moja bi me dočekala: -"jesi ti primjetio kako se neraspoložen ustaješ ujutro. To ti je zato što se premalo krečeš. Da ideš u šetnje svakoga dana po nekoliko kilometara ne bi bio neraspoložen. Pogledaj mene. Pjevušim cijelo jutro".

Što da joj čovjek na to odgovori? Da joj počnem objašnjavati da sam noćas u snu taman zbario subjekt na koji imam pik već godinama. Da sam hodao gradom do besvjesti tražeći objekt gdje bi subjekt i ja konzumirali našu požudu, ali da me je u tome prekinuo jebeni Jaran u sedam i deset. Da sam se nahodao i od silnog hodanja umorio i da sam zato neraspoložen i umoran. Kako joj to sve objasniti? Kada bih i pokušao, ona bi mi rekla: - "E dragi moj, trebao si krenuti na vrijeme".

Sada kada sagledam koliko sam ja toga propustio zbog Jarana. Koliko sam se ja zbog njega nahodao u snu dođe mi da Jarana izazovem na DVOBOJ U SEDAM I DESET.

Franjo Sabo - Sabotaža