PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Ideali su za budale

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-06-08 10:51:02

Biti na vlasti, ili obnašati bilo kakav oblik vlasti nije lagan posao, ali svi mi volimo vladati na neki način. Neki u državi, neki u gradu, a večina nas smrtnoka u vlastitoj kući. Nekima je to uspjelo. Neki misle da su uspjeli, a zapravo večina nas smo gubitnici.

Izbori su vrijeme kada biramo one za koje mislimo da ćemo imati koristi njihovim izborom. Izbora ima nekoliko vrsta. Od onih na državnoj razini, lokalnoj razini, pa sve do onih osobnih kada izabiremo sebi bračnog druga.

Svaka razina ima svojih emocija. Izabrati nekoga (nama nepoznatog) na državnoj razini je čisto stvar kakvim informacijama baratamo o toj osobi. Ako nam je netko u naš mali mozak ubrizgao informaciju da će nam biti bolje izabere li se ta osoba, mi glasamo za nju, bez obzira na to što tu osobu ne poznajemo. Tu mediji imaju ogromnu ulogu. Ponavljati mjesecima, tjednima i danima kako je ta osoba naš spasitelj. Prikazivati ju u svijetlu zaštitnika sirotinje i borca protiv bahatih kapitalista koji izrabljuju upravo tu sirotinju, dobitna je kombinacija. U poneke kadrove ubaciti i zagrljaj s nekom djecom iz vrtića i draganje male mace, naša su srca osvojena. Pa nisu bez veze izmislili uzrečicu "Tko voli djecu i životinje taj ne može biti loš čovjek". A to što ta osoba nema svog kućnog ljubimca, a svoju djecu vidi manje nego ona teta u vrtiću ili učitelj u školi, ma koga je to briga.

Na lokalnoj razini biti na vlasti i voditi jedan grad je već malo teža opcija. Tu o "vođi" znaju svi sve. Od dana kada je nosio pelene. Svi ga se odjednom sjećaju pa će jedni pričati o njemu da se je odmah vidjelo da je on predodređen za "velike stvari", dok će se drugi sjetiti da im je netko pričao (obično ne pamte tko) kako je oduvijek bio glup, da je bio šonjo. Zapravo, priča će ići smjerom kome kako paše.

Doći na vlast "u lokalu" znači krenuti od velikog minusa. Biti izabran znači imati podršku i potporu nekih koji su tako odlučili. Pusta je priča da je netko došao na vlast a da prije toga nije dobio "amen" od onih iz sjene. Naravno, tu je i hrpa volontera koji su imali zadatak širiti pozitivne priče, ušutkavati protivnike na ovaj ili onaj način. Kupovati medije i stvarati sliku upravo onakvu kakvu mi smrtnici priželjkujemo. Život na visokoj nozi, bez rada.

E sada stvoriti takvu sliku o kandidatu kojega trebamo birati nije mala stvar. Prije toga moramo oblatiti konkurenciju, a niti konkurencija ne spava. Tu sada dolaze na red mudraci koji imaju u nogama puno utakmica. I čija strana bude mudrija, ta pobjeđuje.

Ako ste mislili da je pobjednik pobjedom riješio sve probleme, tu se grdno varate. Njegovi problemi tek počinju. Svi oni koji su se angažirali oko njega da bi ON pobijedio, nakon nekoliko dana dolaze da naplate svoj trud, u bilo kakvom obliku. Da li kroz neke usluge, zapošljavanje sebe ili članova svojih obitelji. A taj se krug svakoga dana širi sve više i više, sve dok "pobjednik" ne kaže dosta. Ne ide dalje. Tu pobjednik upada u prve probleme. Ti isti koji su mu pomagali da pobijedi smatraju da njihova pomoć vrijedi puno više od onoga što su dobili za uzvrat. Pobjednik dobiva nove neprijatelje. Neprijatelje koji o njemu i njegovoj "pobjedi" znaju više nego "stari" neprijatelji. Oni se prijete da će "ispričati" sve i otkriti prljavi veš. Što duže traje ta agonija, "pobjednik" shvaća da je to pirova pobjeda i da oni koji su mu "pomagali" nisu pomagali njemu nego sebi.

Zapravo poanta cijele priče je da u većini slučajeva, što god radimo, radimo za sebe, a svi ostali su samo sredstvo kojim se služimo da postignemo svoj cilj.

Ovu tezu o "pobjedniku" bih mogao još proširiti i na nezadovoljnu rodbinu koja nije dobila očekivano izborom njihova pobjednika iako, u većini slučajeva oni nisu glasali za njega, jerbo "oni ga znaju".Imamo i plejadu "starih prijatelja" koji od pobjednika očekuju da ih se sjeti jer oni su se (ponekad) u mladosti družili.

I tako uz sve te pritiske koji ga pritišću svakodnevno, pobjednik mora voditi sredinu u kojoj je izabran. Ostvarivati realna i nerealna obećanja koja im je davao. Podilaziti "prijateljima" i čuvati leđa od neprijatelja, a neki su u njegovoj blizini, tu pored njega. Kako stara uzrečica kaže "Ne grize svaki pas koji laje, zna ugristi i onaj koji maše repom", a mahača repom ima sve više.

U cijeloj toj priči svi traže neke svoje osobne interese i više je povrijeđenih nego zadovoljnih. Svi znaju što ne valja. Pa čak i ono što valja njima ne valja jer od onog što valja oni nemaju interesa.

A pobjednik svojom pobjedom vlada onoliko dobro koliko ima u glavi. Neki se drže zacrtanog cilja. Neki se uspješno prilagođavaju, a mnogi i ne. Tada gore i vrlo brzo postaju bivši.

Ego je jedna bitna stvar u obnašanju vlasti. Što je veći ego, to je veća šansa za opstanak na miniranoj političkoj sceni gdje su mine "posijali" svi. I prijatelji i neprijatelji. U tom "minskom polju" mogu hodati samo oni koji imaju vrašku sreću, dobrog kuma ili (poveće) zrno soli u glavi. Svi ostali su samo (politička) potrošna roba koja već samim izborom kreće prema izlaznim vratima ovog našeg svezemaljskog političkog cirkusa u kojem smo mi samo publika koja ima zadatak popuniti statistiku i platiti skupu ulaznicu da bi gledali one, koje jedan normalan svijet u visoko razvijenim državama s visokim standardima, niti ne primjećuje.

Na kraju, sigurno niste primijetili da sam potpuno zaobišao onu treću kategoriju, oni koji žele biti na vlasti u vlastitoj kući. E dragi moji. Barem što se muške populacije tiče to sve ostaje samo na željama.

S toga ne zamarajte se onima koji su na vlasti. Oni žive jedan život sasvim drugačiji od nas smrtnika. A u koliko ste mislili da su sretniji od nas. Pitajte ih. Bogatiji od nas. To svakako jesu, ali samo se bedak čudi medvjedu kojeg su stavili uz bure meda i onda se čudom čude što medvjed pomalo liže med. Pa tko bi odolio? Naravno, gurati sve u isti koš bilo bi neozbiljno. Ima kod nas i medvijeda diabetičara.

I zapamtite. U politiku se ne ulazi zbog ideala. To je obična floskula. Oni koji su imali ideale već su odavno pokojni, a i pitanje je u što su i oni pretvorili svoje ideale, večina u kapital. Prema tome moje mišljenje koje sam još davno izrekao je, IDEALI SU ZA BUDALE.

Franjo Sabo - Sabotaža