PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža:Bila je to bila ljubav na prvi pogled

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-09-03 10:15:02

Vrijeme romantike i romantičara, očito, davno je iza nas.Danas vladaju neki drugi prioriteti ali ja sam tako prokleto staromodan, da se i danas zaljubim na prvi pogled, upravo kao i nekada.
 
Toga jutra autobus je stao na jedan čudan trg, polumračan, pomalo jeziv, a opet tako mio. Sat na zvoniku gradskoga trga otkucao je četiri puta. Pogled na crkvu i zvonik trebao me je smiriti, ali osjećao sam nemir, nemir nepoznatog grada.
 
Svi su ubrzano otišli s trga, a ja sam stajao s velikim koferom sam na trgu. Neka čudna jeza prostrujala mi je tijelom, a tada sam čuo jedan umirujući glas: -"Dobrodošao. Ne boj se. Opusti se i uživaj".
 
Tražio sam mjesto, pod oskudnim svjetlom kojim je trg bio osvijetljenu, od kuda dopire taj umirujući glas. Imao sam osjećaj da ga čujem sa svih strana i bio sam u pravu. Dobrodošlicu mi je poželio grad MOJ UMAG.
 
Danas sam siguran da sam se upravo toga jutra u mjesecu travnju prije više od četiri desetljeća ponovo zaljubio.
Tada sam bio deran s nepunih šesnaest. Nije se u tim godinama teško zaljubiti. Teško je zavoljeti. Zavoljeti strasno i iskreno.
Dok sam stajao tako sam na trgu okružen nekom jezivom tišinom uspavanog grada prisjetio sam se svih savjeta koje su mi davali oni koji su o moru nešto pročitali ili čuli. Pa gdje je to more?
 
Ponovo sam čuo taj umirujući glas: -"Tu sam, samo se okreni". Pogled na to plavetnilo ostavilo me je bez daha. O moj Bože kako je lijepo. A kako je tek veliko. Veće je od mog Bajera na kojem sam pored stare ciglane naučio plivati i mirnije je od one opasne Drave koju sam vidio kada sam kompom išao jednom u zoološki vrt. Da, tom opasnom kompom koja se jednom skoro otkvačila i zbog koje su se skoro utopila neka djeca koja su jednom isto išla u zoološki vrt.
 
More je bilo mirno, pitomo, plavo. Toga sam se jutra zaljubio drugi puta. Zaljubio sam se u MOJE MORE.
 
-"Klinac, dolazi deder amo i pokazuj ličnu". Glas brkatog milicajca prekinuo je trenutak moga zaljubljivanja. Nakon što me je ispitao o svemu i svačemu. Razlogu moga dolaska, strpao me je u tristaća i odvezao do hotela u kojem sam trebao raditi.
 
Stajao sam pred jednom velikom zgradom s puno balkona. Gledao sam nijemo. Koliko ima katova? Odlučio sam ih prebrojati. Pet, šest, sedam ..... -"Halo, misliš li ti uči". Pogledao sam u pravcu od kuda je dopirao veseli muški glas. -"Sjedi tamo, a možeš i odspavati dok dođu ovi iz uprave". U njega se nisam zaljubio. S tim mladićem sam poslije godinama bio dobar prijatelj koji je redovito u društvu prepričavao zgodu našeg prvoga susreta i nikada nije propustio da istakne kako sam djelovao kao mali seljačić koji je stigao u "veliki" grad.
 
-"Halloo, dobro jutro, probudi seee. Dođi, sigurno si gladan. Prvo češ doručkovati a onda idemo riješiti sve ostalo".

Otvorivši oči ugledao sam jedno mlado, lijepo i veselo stvorenje koje me je veselim glasom probudilo i ponudilo doručkom. Osvojila me istoga trena. Toga sam se jutra zaljubio treći puta. Zaljubio sam se u MOJU MARINU.
I upravo danas, u MOM UMAGU, na MOM MORU, sreo sam MOJU MARINU.
Nešto je objašnjavala vremešnom gospodinu na Njemačkom jeziku, šetajući šetnicom uz more, pogleda uprtog u hotel s puno katova. Prepoznao sam je odmah iako su godine ostavile traga na njoj, na meni i na hotelu s puno katova.
Razmišljao sam da li da joj se javim. Znam da bi joj bilo drago. Ali odustao sam u zadnji tren. Možda upravo sada svom suprugu priča o tome kako je radila u onom hotelu s puno katova i kako se toga ljeta u nju zaljubio jedan deran koji je s njom proveo cijelo ljeto. Ali da to nije ništa čudno. Taj deran se zaljubljivao to ljeto nekoliko puta i da je sigurno samo u jedno. Da taj deran nikada nije prestao voljeti svoj grad i svoje more, a da za sebe nije sigurna. MOŽDA JE TO BILA SAMO LJUBAV NA PRVI POGLED, a možda i ne. Vrag će ga znati. Kod njega se to nikada nije znalo.

Franjo Sabo - Sabotaža