PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Tko o čemu on o seksu

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-10-02 11:32:56

Nekako svakim danom što sam stariji držim se svojih uhodanih rituala. Negdje sam pročitao da je to u mojim godinama jako važno. Čisto ono, sve znaš unaprijed. Svaki ti je pokret uvježban i tako sveo sam sve na minimum, recimo da se nekim pogrešnim korakom ne spizdeknem niz stepenice (kao moj kolega i prijatelj Adriano).

Ovako držeći se rituala i uvježbavajući svakodnevno ustaljene pokrete ova moja ne može mi reći da ne vježbam (jebalo ju vježbanje).

A sve zapravo počinje mojim ranim ustajanjem, negdje između 9 i 10 sati. Nisam ja nikakvi pospanko koji spava do kasno. Ja sam jednostavno savjestan susjed koji ide na spavanje tek kada i posljednji susjed ugasi svijetlo. To sam negdje isto pročitao. Uveli su to Ameri i nazvali "susjedska straža". Nije da sam ja jedini u susjedstvu tako revan. Moj susjed Iva i obiđe naš kvart ne bi li se po njemu muvao neki nepoželjni element. Upravo zato ovo naše naselje slovi kao najsigurniji kvart u gradu.

Kao što rekoh ustanem između 9 i 10 sati, posrčem kavu koja je već ledena pošto ju ova moja skuha već u šest. Nikada mi nije jasno zašto ustaje tako rano. Očito je muči nečista savjest.

Polako na tanane srkajući kavicu bacim oko na fejsaru da vidim tko je gdje otputovao. Tko se brčka po razno-raznim morima svijeta i vadi mast raji. Tko je bio sinoć na večeri i u kojem fensi restoranu. Tko se noćas seksao. Upsss. Ne vjerujete da se sve to može iščitati na fejsu. Ako ne vjerujete onda ste čisti amateri.

Evo naprimjer bacajući pogled jutros na fejs dolazim do sljedećeg zaključka. Ovi preko 45 rijetki. Od trideset do 45 tu i tamo. Ovi do 30 skoro nitko, a ovi do dvadeset, bio slab signal interneta.

Nekako mi se čini da su najaktivniji bili ovi preko 55. Kako to sve znam. Pa ovi posljednji mi jutros nekako djeluju veselo, razigrano i razdragano. Ili su se seksali ili su sretni što su se jutros probudili. Vrag će ga znati. No to nije niti važno. Pola od njih niti se ne sjeća jesu ili nisu, a ako i jesu tko će im vjerovati.

Evo ja na primjer nikada na fejsu ne dajem do znanja jesam ili nisam. Pravi džentlmen o tome šuti, a i ova moja bi mogla to pročitati i pitati me s kim sam se ja to družio noćas?

No sva ta nejebica koja vlada oko nas odraz je društvenog i ekonomskog stanja, rekao bi moj prijatelj koji zna sve. S obzirom na to da ja ne mogu utjecati na društveno stanje u mom okruženju, a još manje na ekonomsko stanje, što mi preostaje? Preostaje mi da uživam u užicima onih koji uživaju.(al' sam ovo dobro sročio).

Ako ste mislili da će se ova kolumna baviti vašim seksualnim životom, varate se. Znate vi, a znam i ja da bi bila prekratka, a ja ipak moram popuniti karticu. Tako ću biti sretan ja, a i moj urednik (ja). S toga danas se bavim samo lijepim stvarima.

Evo na primjer već danima čitam kako ja živim u gradu koji je u top 5 gradova najpoželjnijih za život u našoj državi. To je procjena jednog relevantnog portala i jedne agencije koja radi ankete po principu "koliko para, toliko muzike".

E sada, kada sam ja još prije puno godina govorio da je naš grad (za mene) najpoželjniji grad za živjeti u njemu (jednostavno zato što ja živim u njemu), onda su se sprdali sa mnom, a sada kada to kaže jedan portal i jedna agencija koja radi ankete po principu koliko para toliko muzike, svi plješću i šeraju taj članak.
Da se odmah razumijemo. Nemam ja ništa protiv tog portala niti protiv te agencije koja se bavi anketama, samo hoću reći da sam ja već tada bio ispred svih njih kada sam tvrdio to isto što i oni danas pišu, a svi šeraju. Znači jači sam i od "Vidovitog Milana".

Već tada sam ja javno (ono što se smjelo) iznosio prednosti života u našem gradu. Mogao sam ja tu navesti i mnoge stvari u prilog tomu. Recimo, nikada nisam spominjao "Zlatorog", šumicu u kojoj se začelo djece više nego u krevetima. Ili pak prirodne ljepote našega grada. Recimo savudrijski svjetionik koji je nedavno slavio 200 godina postojanja. Sada svi o njemu znaju sve, ali ja za njega garantirano znam još nešto, da je tu zatrudnjela jedna Manda. Ili, nikada nisam spominjao onaj spomenik palom borcu NOB-a, kraj kojeg je ona Mirjana s krikom na usnama izustila "O Bože kako mi je lijepo". To nikada nisam spominjao, jerbo bi se to kosilo s tekovinama naše revolucije. Spominjati Boga pored komunističkog spomenika. Nekako ne bi bilo lijepo.

I tako bi ja u prilog svoje vidovitosti mogao u nedogled nabrajati prednosti življenja u našem gradu, a o kojima sam ja (ili nisam iz političkih razloga) pričao još prije puno godina. Mogao bih ja pričati i o onom poštaru iz Savudrije za kojeg se svašta pričalo kako je u čudne sate nosio nepostojeće telegrame udovicama, raspuštenicama i kokama čiji su muževi radili u Trstu. Zbog njega se, pouzdano znam, kod nas preselilo desetak Slovenki koje su same sebi iz Dežele slale telegrame. One su već tada pričale kako je naš grad najpoželjniji grad za življenje. Mogao bih ja pričati i o našim "galebovima" zbog kojih je u naš grad hrlilo puno Švabica. Pouzdano znam da su i one rado odlazile na romantična druženja podno spomenika NOB-a u Yugu 45. One se nisu bavile predrasudama niti ih je bilo briga za fašiste, ustaše, četnike i partizane. One su i tu u duhu katolicizma rado zazivale Boga. Mogao bih ja tako u nedogled nabrajati zašto je od davnina naš grad bio najpoželjniji grad za živjeti u njemu ali onda bi bilo: TKO O ČEMU ON O SEKSU.

Franjo Sabo - Sabotaža