PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Ljubi vas majka, vratite se vazelinu

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-11-28 11:54:22

Već godinama ciljano ne gledam informativne emisije na tv-u, izuzev ako ova moja prešteka da vidi kakva će biti vremenska prognoza (kao da joj život ovisi o tome). Večeras, kao za vraga, valjda usred ove bure koja me iritira (nekog jugo, mene bura, jbg.), čujem lika kako priča da neko tamo ministarstvo (pojma nemam koje) PONOVO uvodi naknade od 50 lipa za povrat ambalaže (rekoh u sebi: pohvalno, ali nisam znao ni kada su ga ukinuli), kao izraz dobre volje da se i tako pomogne onima kojima je taj novac najpotrebniji, reče lik na kraju.

E kada sam to čuo puk'o sam ko kokica. Pa mamicu ti sprašim od koljena sedmog i stoljeća dvanaestog, kome ti to pomažeš???
Uzimaš od jedne sirotinje da bi te novce dao drugoj sirotinji koja će prekopavati po kontejnerima, svađati se i tući za teritorij, ali najvjerojatnije da je u tih 35 lipa i pdv koji se naplaćuje u prodaji.

Stvarno sam bijesan i ljut. Obično se na takve stvari jednostavno nasmijem jer „Ništa me ne može iznenaditi“. Taj sam tečaj davno apsolvirao još u onoj državi u kojoj, da se ne preseravamo, nije bilo ništa bolje, ali su političari i glasnici bili malo manje arogantni i direktni. Sve bi nekako pod parolom „Druže Tito mi ti se kunemo“ zamotali u celofan.
 
Danas isto kličemo. Kličemo „U boj, u boj, za narod svoj“. Ma za koji narod? Nas malene debilčeke, koji smo natukli neke godine i dobili penzijice koje nisu za „krepat“ ali niti za živjet. Nas koji, zbog ovakvih koji nas „spašavaju“ ,pijemo šaku tableta svako jutro u kojem se budimo sretni ili nesretni što smo još živi (sve zavisi koji je datum u mjesecu i da li je vani jugo ili bura).
Nas koje nas se obavještava da ćemo raditi do 67. godine života. Nas koji smo otišli u penziju s 200 €, nas obavještavate da nam dižete penzije za 67 kuna, halooo, jebenih 67 kuna, uz obrazloženje idiota da su to veliki novci. Da to mi kaže idiot koji zarađuje (legalno) 350.000 kuna godišnje (u ilegalu se ne upuštam).

Dok pišem ovu kolumnu lagano je minula i ponoć. Čujem na parkingu preko ceste kako netko „kopa“ po kontejneru. Ne gledam više van. Strah me je koga ću ugledati Strah me je kome će više biti neugodno, meni ili njoj. Ne moram gledati. Znam tko je.
Ona je gospođa koja je sama podigla i odgojila svoje troje djece. Djeca koja uskoro završavaju fakultet. Zna i ona da ja znam da je ona sada vani i da po ovoj buri i temperaturi od 2 stupnja „ronda“ po kontejneru. Lupa i ronda jer žuri, žuri da je nitko ne vidi.
Ona mora sutra poslati sinu 200 kn u Zagreb da dijete ne bude gladno. A njoj? Njoj kako bude.
Zna ona i da je vrećica koja visi pored kontejnera od mene. Zahvalna je ona iako mi to nikada neće reći. Niti ne mora. Dovoljno se dugo poznajemo da više ništa ne moramo reći jedno drugom, a da se odlično razumijemo.
Dok slušam lupu kontejnera na parkingu u ušima mi odzvanjaju riječi pjesme kojom se hranimo: „ U boj, u boj, za narod svoj“.

Inače, pogotovo u mojim kolumnama, nisam tako negativno raspoložen. Mogao bih ja, samo iz večerašnjeg dnevnika izvući još hrpu bljuvotina koje se cijeli dan vrte po Saboru u kojem većina puše u isti rog, a sve ostalo je igrokaz za mase koje se raduju što će od sutra moći prekapati po kontejnerima jer, evo, ovi dobri ljudi su nam proširili asortiman. Sada još samo treba gurnuti ruke dublje i radovati se svakoj novoj boci koju nam je omogućio lik koji ima (legalno) 350.000 kn godišnje (u ilegalu se ne upuštam).

Na kraju da zaključim. Oni iz onih vremena „Druže Tito mi ti se kunemo“ bili su nekako nježniji. Zavukli su nam ga s vazelinom, a ovi danas. Ovi danas to rade s brusnim papirom broj 35, a meni oči ispadaju.

Ja sam prestar, premalen i beznačajan da se borim s vama „gospodo“, ali ko Boga vas molim: LJUBI VAS MAJKA, VRATITE SE VAZELINU

Franjo Sabo - Sabotaža

GradUmag2
umag  tz umag
830805256LOGO PRESSUM (Custom)
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag