PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Godišnja inventura

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2018-12-29 07:27:37

Na kraju svake godine ozbiljni subjekti sumiraju svoje cjelogodišnje rezultate. Ja sebe također smatram ozbiljnim subjektom, iako me neki sve više doživljavaju starim namćorim objektom, ili bolje rečeno, starim prdonjom. Inače se to zove godišnja inventura. Godinama sam radio te inventure u bivšoj firmi. Bili su to prilično stresni dani za mene. Manjak ili višak, to pitanje ti se mota po glavi cijelo vrijeme.
Kao ozbiljni subjekt krećem u inventuru. Počinjem od kontrole dokumenata. Osobna istekla, putovnica istekla, rodni list još vrijedi, domovnica, rekao bih nešto, ali ne smijem. Odustajem od daljnje kontrole. Ostao mi je još vjenčani list za kontrolu, ne nalazim ga. Valjda ga je ova moja negdje zbuksala da ne dođem u napast.

Napraviti životnu inventuru za proteklu godinu baš i nije lako. Tu nema loma, kala, otpisa, smanjenje porezne osnovice za porez na dobit. Ovo je jednostavno životna istina. Od kuda krenuti? Pogled u ladicu s računima govori da se hrpa neplaćenih računa ništa nije smanjila, dapače. Pogled u hladnjak, stanje nepromijenjeno, pogled na bankovni račun, tuga (ništa novo). Kvarovi po kući u drastičnom porastu. Dobro je, neka je bar nešto u porastu. Ljubavni život, ne bih o tome, to je ipak preintimna stvar i nije baš za kolumnu.
Pitam moga susjeda Peru kakav je bio njegov seksualni život ove godine, s obzirom na to da sam susjedu „uhvatio“ kako potiho pjevuši po dvorištu. Kaže on: – Ove godine skoro jednom. Sretnik. Kod njega je bilo bar jednom, skoro.
 
Moj bivši prijatelj Geza, pokoj mu duši, uvijek je govorio: – Kada ti je najteže, pjevaj, dok pjevaš pjesma ti neće dozvoliti da tuguješ, a neprijatelje ćeš zbuniti. Ma često se ja sjetim Geze i njegovih riječi, ali pjesma mi ode u falš, pokušavam ja pjevati vesele pjesme, ali mi na pamet padaju samo one tužne i sjetne.

Sumirajući rezultate ovogodišnje inventure došao sam do zaključka da je lošija od prethodne, a prethodna je bila lošija od one prije tri godine. Danas slušam nekog političkog idiota kako uz osmijeh najavljuje da će ovo sve potrajati još samo do 2025. i da tada možemo očekivati bolji život. Haloooo, majmune. Nikada od tebe političara. Zar ti nitko nije objasnio i naučio te lagati? Umjesto da kažeš: – Već polovinom ove godine osjetit će se porast standarda kod većine naših građana, a u četvrtom kvartalu možemo očekivati i blagostanje na koje smo navikli (kod Tite). Otvorit će se nove kreditne linije s europskim kamatama od 1,2 - 2% uz poček od dvije godine. Umirovljenicima će se povećati mirovine za 40%“. Tako se to radi.

Nakon toga bih se ja probudio iz letargije. Bacio se na planiranje novog biznisa. Počeo proganjati ovu moju po kući. Ona nabija kondiciju. Ja, pošto sam debeo i sporo trčim, ne mogu je stići. Ona piči stepenicama od kata do podruma, ja pičim za njom. Toliko sam uspaljen da zaboravim i na doručak, ručak, večeru. Mršavim. Pošto ne jedem, štedim. Ova moja vodi dva kruga i stigne nešto i pojesti s nogu. Ja i dalje pičim, pokušavam nadoknaditi ta dva-tri kruga. Opet ne jedem, dok ne jedem, štedim. I dalje je ne mogu stići. Štednje se povećava. Smanjuju se računi u ladici. Ja još više mršavim. Pomalo postajem manekenski tip. Ova moja sve više postaje stara penzionerka. Nisam više napaljen. Sada ona mene počinje naganjati. I dalje ne jedem. Žilava je puna kondicije. Sada ni jedno ne stignemo jesti. Štedimo još više. Počeli smo redovito plaćati račune. Oboje smo se pomladili. Uštedjeli smo i za kupnju grobnog mjesta. Kao zaljubljeni tinejdžeri, držeći se za ruke, razigrano skakućući, odlazimo vidjeti gdje će nam biti vječno počivalište. Jebite se gospodo! Ovdje mi ne treba niti osobna, niti putovnica, ovdje krsni list prestaje biti važeći kao i onaj vjenčani. A moj porezni dug možete si zabiti tamo otraga.

Sve bi se to dogodilo samo da onaj debilni političar nije rekao da smo u klincu sljedećih 7-8 godina. Ma jebeš i osobnu i putovnicu, što će mi to? Da izradim nove dokumente treba mi tisuću kuna, haloooo, znaju li oni da ja za te pare mogu kupiti 40 kila carskog mesa i napraviti kobasa, krvavica i čvaraka. Istopiti 10 kila masti i dopingirati se danima. Povećati razinu masnoće u krvi, povećati kolesterol i sjebati one bilirubine. Svjesno ću se uništavati, ali neću dozvoliti da me polagano ubijaju ovi idioti koji mi prodaju maglu već godinama.

Uzimam stvar u svoje ruke i obećavam sam sebi: Ponovo ću biti veseo i debeo. Sve ove kile koje sam mukom skinuo vraćam nazad. Kosu nažalost ne mogu vratiti, ali neću dopustiti da susjed Pero bude bolji od mene. I meni će se desiti ovo skoro, bar dva puta, samo da budem bolji od njega.

Sljedeće godine kada budem pravio inventuru, to će biti ona prava GODIŠNJA INVENTURA.

Franjo Sabo - SABOTAŽA

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac