PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Kruha samo onima koji su uz Cara

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2019-02-16 01:14:20

Car, kralj, predsjednik, načelnik, gradonačelnik, poglavar, predsjednik mjesne zajednice, žena. Sve vam je to isti klinac. Svaki od njih je 'gazda u svom dvorištu' ili bolje rečeno, 'pjetao u svom kokošinjcu'.
 
Bradati intelekt
Svako tko je bio u Krapini i posjetio muzej gledajući film o neandertalcima mogao je zamijetiti da je već tada i među njima bio "Car". Bajo je bio najjači, najhrabriji, marisao je sve druge muškarce i prašio koju je htio. Tko god mu se suprotstavio, zažalio je. Svi oni koji su bili uz njega i "uvlačili" mu se bili su nagrađivani najboljim komadima mesa, a protivnici bi bili kažnjavani i ostalo im je samo da glođu kosti.

Danas, tisućama godina kasnije, ništa se nije promijenilo.

Treba li osuđivati "Cara" ili one "uvlakače"?

Samim činom rođenja svatko od nas si bira put. Neki su rođeni borci, neki su rođeni da druge šalju u borbu, a neki jednostavno stoje u prikrajku i čekaju pobjednika. Na žalost sve je više takvih.

Ja sam jednostavno borac. Kažu da sam se rodio maljav, ružan i da sam bio u nesvjesti. Što se ljepote tiče tu se puno toga nije promijenilo, ali to da sam se osvijestio moja je velika pobjeda, iako su neki prisutni zazivali da "idem s milim Bogom".

Ta moja borba se nastavljala kroz cijelo djetinjstvo, momačkih dana pa do ženidbe. Tu sam se predao. Nije da se ja nisam želio boriti i dalje, ali nakon što bi mi ova moja, na moj znak otpora, ukinula sve povlastice u kojima sam uživao, shvatio sam da je borba uzaludna.

Danas spoznajem gdje sam griješio. Otvorio sam previše fronti, a ona je blokirala samo dvije. Kuhinju i spavaću sobu. Nakon nekoliko mjeseci "patnje" konačno sam priznao poraz i izvjesio bijelu zastavu.

Nikada neću zaboraviti riječi moga prijatelja (pokoj mu duši). "Žene po udaji prolaze tečaj UDBE, KGB-a, CIE (i svoje mame). S toga mudrije je predati se na vrijeme i ponovo čekati svoj trenutak".

Tih sam se riječi sjetio ovih dana kada sam shvatio da grah jedem četvrti dan. Ok, svaki ručak je grah na neki drugi način, al' jebeš ga, grah je grah. U meni se je probudio onaj vojnički borbeni duh. Pomislih, ako želi rat dobiti će rat. Baš me briga, što mi više može. Spavaća soba? Sory. Na te fore više ne padam.

Počeo sam smišljati ratnu strategiju. Želim i ja konačno biti Car. Do sada najviše što sam postigao u braku bio je status blagajnika bez prava potpisa, s titulom PROKURATOR. Što znači, smijem samo stjecati, a ne smijem trošiti.

U svojim mislima i mašti već sam se vidio u Amsterdamu. Šećem onom "crvenom" ulicom, a iz izloga mi mašu one što već mašu. Ja se pravim nezainteresiran. Pa odem na neki koncert na kojem omladina luduje, a ja im upijam njihovu mladost. Pa onda odem u neku finu banju s toplom vodom, onu kao što je na reklamama, a ne onu gdje su samo starkelje koji po cijeli dan love zubala koja im ispadaju od tople vode. Ma mogao bih ja nabrajati satima gdje bih ja otišao i što bih radio samo da sam Car.

A onda me prekine glas ove moje. "Sjećaš li se ti onoga filma sa Sharon Stone kada prekrsti noge u onom filmu"? Odmah sam živnuo. "Sjećam, kako ne". "Toga se sjećaš, a kruh se nisi sjetio kupiti jutros, mulac jedan, sada se za večeru snađi". "Pa ima tu komad kruha". "Ne diraj to, to je za maloga".

I što da vam ja sada na sve to kažem osim što sam i u naslovu rekao: KRUHA SAMO ONIMA KOJI SU UZ CARA.

Franjo Sabo - Sabotaža


umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag