PORTAL PRESSUM

ŽRK Umag: Traži se nova uprava

Rukomet
2019-05-19 10:43:55

Kada jedna ekipa završi na 9.mjestu (od 13) i izbjegne zonu ispadanja onda treba reći da je sezona za umaške rukometašice bila (polu) uspješna, ali kada se ostanak u ligi osigura tri kola prije kraja, treba biti zadovoljan.

Treća je to sezona za redom da se Umažanke do samog finiša prvenstva bore za ostanak u ligi, ali kada je to najpotrebnije tada pokažu i daju ono najbolje od sebe.

Tražiti krivca za takvo stanje bilo bi nekorektno. Uprava i igračice cijelu godinu daju sve od sebe da prevladaju takvo stanje i za minimalan napredak nedostaje ono malo, a to "malo" je "malo više novaca".

Igrati prvu ligu čast je i zadovoljstvo svake ekipe i svakoga grada koliko god neki pokušavali umanjiti ulogu ženskog rukometa u društvu. A da bi se igrao kvalitetan rukomet treba posložiti puno toga. Prvenstveno ekipirati ekipu, stvoriti klapu, imati kvalitetu.

Na žalost, posljednjih nekoliko godina u umaškom ženskom rukometu ne uspijevaju se poklopiti svi ti segmenti.

U sezonu 2018/2019 krenulo se je s novim trenerom Jakšom Boglićem (trećim u četiri prvenstva) koji je zatekao "siromašan" igrački kadar. Klub su napustile Ivana Kovač (stožerna obrambena igračica), Kornelija Gašić (fakultetske obaveze pa trudnoća), Julijana Žuliček (prestanak igranja u trenutku svoje najboljeg igračkog izdanja). Prije njih Jelena Vidović Kovačević (udaja i trudnoća), Azra Imamović (teža povreda), golmanice Danica Delić i Iris Pratljačić (promjena škole) itd. Gotovo cijela prva postava.

"U vatru" su bačene mlade Monika Pratljačić i golmanica Lucija Blašković koja je postala silom prilika i jedina golmanica sa samo 16 godina. Veliki teret i veliko breme. Ali ako tražimo ono nešto najpozitivnije onda je svakako upravo Lucija Blašković koja je s vremenom izrasla u solidnu golmanicu po kojoj se vidi da je puno radila na sebi u proteklih deset mjeseci, a to je rezultiralo pozivom u kadetsku reprezentaciju (kao i Monika Pratljačić).
To je ono pozitivno što treba izdvojiti po pitanju mladih igračica.Ono što nije dobro to je da su se iskristalizirala samo dva imena. Na klupi i dalje "čame" Tihana Bunić, Simona Selar, Lara Kernjus, Dora Brkljača. Te djevojke bilježe minimum minimuma minutaže što nije dobro niti za njih niti za klub. Naravno, to ide na dušu treneru. Ali gledano iz ugla trenera kada je svaka utakmica kvalifikacije, tada i njega treba razumjeti. Trenera na tom mjestu drži samo rezultat.

Ana Jajčević je ponovo top golgeterka sezone s prosjekom od 7,21 gol po utakmici, odnosno 137/217 (63%). Bez Ane Jajčević gotovo je nemoguće zamisliti igru. Ona je tu kada sve "padaju". Ima onaj pozitivni inat i hrabrost da otpuca kada svima ostalim suigračicama zadrhte ruke. Već nekoliko sezona je na udaru grubosti protivničkih igračica ali sve to stoički podnosi i nemilosrdno trese protivničke mreže.
Iza nje je Nataša Miočinović s 4,16 golova po utakmici ili 79/139 (57%).
Lijep učinak ima i Tea Bunić, pivota sa 3,68 golova po utakmici ili 70/95 (74%). Nekako je utisak da je Tea Bunić odigrala svoju najbolju sezonu. U ekipu je unosila energiju, srčanost i pokazivala naznake liderstva. Igračica koju bi poželjela svaka ekipa.

Uprava kluba uspješno je "iščupala" sezonu. Lišena pomoći predsjednika Aleksandra Popovića (smrtni slučaj u obitelji), Vlatko Možar dopredsjednik preuzeo je sve dužnosti,a Vladimir Brkljača i Krunoslav Pratljačić (uz tajnicu Manin) bili su mu desna ruka. Puno rada, znoja i truda je iza njih i treba im skinuti kapu do poda.

Onaj tko nije radio u klubu taj niti ne zna koliko je vremena, truda i odricanja potrebno da sve opstane.
Volonterski je to rad u kojem svaki neuspjeh pada na njihova pleća, a uspjeh sebi pripisuju drugi. Rad je to koji brzo umara. Upravo s toga i ne iznenađuje vijest da će uskoro uprava kluba na čelu s predsjednikom Popovićem i dopredsjednikom Možarom zatražiti izvanrednu Skupštinu kluba i odstupiti sa svojih dužnosti. Kako saznajemo, traže se njihovi nasljednici.

Treba reći i nešto o mlađim kategorijama kluba.

One funkcioniraju isključivo zahvaljujući trenerima i roditeljima koji su preuzeli brigu o njima.

Senad Imamović vodi one najmlađe i vidljivo je njihovo zajedništvo i sloga. One su prisutne na svakoj utakmici svojih starijih kolegica i zdušno navijaju, a njihovi rezultati na turnirima nam govore da klub ima perspektivu.

Kadetkinje su te koje bi trebale naslijediti ubrzo seniorke, ali tu se susrećemo s problemom maloga grada. Promjenom škole, grada i pojačanih školskih obaveza i njihov interes za rukomet (mahom) prestaje. Možda će izgradnja nove srednje škole u Umagu promijeniti takvo stanje.

Za kraj kada bi nekako trebali ocijeniti sezonu ženskog rukometa u Umagu kratko možemo zaključiti. "Koliko para, toliko muzike". Za nešto veće, bolje i kvalitetnije treba zainteresirati sve one koji mogu kvalitetno pomoći jer Umag to zaslužuje, a za nešto bolje treba još samo malo više (para).

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac