PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Kako postati ovisnik

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2019-07-25 05:23:58

Čitao sam kako je tamo neka celebrity (valjda se to sada tako zove) načisto popizdila što se tamo neka druga celebrity pojavila u gotovo identičnoj haljini.
Nešto gledam te fotke i mislim da je ova prva u pravu.

Tako sam i ja onomad popizdio kada je mater sestri i meni kupila kapute. Meni žuti, njoj crveni. Valjda je bila akcije dva za jedan (na debelom sniženju).

Nije mene naljutilo što je kaput žut. Naljutilo me je što su sestrina dugmad zeru veće nego moja. Hallo, kako jedna ženska može imati većeg.

Žuti kaput je baš bio ono cool. Svi su me gledali i divili se. Tako da sam se i ja osjećao već tada kao ovi današnji celebritiji. Zapravo žuti kaput za mene je bio svojevrsni napredak pošto sam do tada nosao kapute raznih boja koje sam nasljeđivao od sestre. Mater bi dala naređenje šnajderu da samo prebaci dugmad s lijeve na desnu (mušku) stranu. Malo potkrati rukave i šibaj bajo. Miran si za sljedeće dvije tri godine.

Kaže ova šnajderica, što ih sada zovu "modni dizajneri", da ova haljina od ove celebrity košta tri milje eurića. E pa sunce ti žarko, za te pare je mogla kupiti tri polovna Golfa u voznom stanju s dva tri mjeseca rege.

Što tu može koštati tri milje?

Pa tu nema materijala pol kvadrata. Gaće moje babe imale su više materijala od ovih današnjih haljina.

Današnja moda je čudna. Sve to nešto poderano, izribano, kratko. Da se moja baba digne iz groba i da vidi kako se oblači današnja omladina ona bi hodala po gradu s iglom i koncem u rukama i govorila "Aloo dijete deder stani da ti baba na brzaka pokrpa ove laće. Ispade ti guzica u njima. Štaće narod reći"?

Jedno vrijeme je i mene "prala" pomisao da osnujem udrugu. "Udruga krpača hlača i ostalih odjevnih predmeta". Čak sam i ovu moju, koja je btw. "modni dizajner" po struci, nagovarao da me nauči kako se krpaju hlače pa ako bi taj biznis krenuo ona bi držala seminare za polaznike. Tu bi ja uključio i neke penziće iz grada. Oni bi mi bili zahvalni jer bi nakon dužeg vremena ponovo (izbliza) vidjeli neke dijelove ženskog tijela.
Tim činom bi učinio da oni ponovno "živnu". Prodaja onih plavih malih tabletica bi porasla. Podigao bi se između ostalog i BDP. Društvo bi me prepoznalo kao preporoditelja društvenog života penzića. Ja bih postao svojevrsni guru, ali one proklete gljive su mi sjebale sve planove.

Sada se pitate što petljam gljive kada sam do sada sve navlačio prema seksu?

Neko veče donijela ova moja kući neke gljive i pripremila ih za večeru. Njoj se baš i nije večeralo. Pas je samo zarežao, a ja, pošto sam na dijeti, samo sam ih malo čalabrcnuo. Baš su gljive bile fine.
Nakon pola sata mi je bilo tako loše da sam završio na hitnoj. Da ne ulazim u detalje što su mi sve radili samo ću spomenuti da su mi oči ispadale.

Nakon par sati vratio sam se kući, logično, gladan. Gledam što bih mogao, pošto sam na dijeti, prigristi, kad ono na šparhetu gljive.

Nisam mogao odoljeti. Nema čovjek prilike jesti tako fine gljive svaki dan, a koje je ubrala ova moja. Ja sam tako odgajan. U mojoj kući vrijedi samo jedno pravilo. "Pojedi da se ne baci".

Ovu kolumnu pišem iz bolnice sa zaraznog odjela. Nekako ne razumijem zašto sam ja na zaraznom odjelu. Prema gore napisanom logičnije bi bilo da sam na psihijatriji.

Zapravo u ovom bunilu sam se sjetio žutog kaputa, poderanih hlača i majica, a i medicinska sestra mi je rekla da sam buncao u deliriju i vikao "Skin'se mala da te baja okrpi". Kaže da je incident spriječio dežurni doktor koji je slučajno naišao jer se (spontano) počeo praviti red ispred vrata, a neke ženske su se i počupale pa je sve "mirisalo" da bi sve moglo eskalirati u nemire širih razmjera.

Nešto sada razmišljam. Osim onog dijela ispumpavanja, sve ostalo i nije bilo loše. Ova današnja omladina daje silne pare na halucinogene droge, a gljive su im tu na dohvat ruke. Ne znam kakve su njihove halucinacije ali meni su pred očima bile poderane hlače u kojima je ispala guza, a to je u mojim godinama vrh vrhova golotinje.

Sada si nešto razmišljam da bi se ja tako mogao "pucati" barem jednom tjedno. Halucinacije bi mi svakako bile intenzivnije. Erotski život raznolikiji. U sve bih mogao uključiti i ove moje penziće pa bi se "pucali" kolektivno, a ova moja bi nam mogla biti diler.

Pa kuda ide ovaj svijet?

A i ja se čudom čudim. Pa dokazani kriminalci su postali časni političari, a nije tajna da su neki "modni dizajneri" postali cijenjeni i poštovani dileri.

Čudan je to splet raznih okolnosti života. Prilika čini lopova, a ja ću početi pisati knjigu KAKO  POSTATI OVISNIK.

Franjo Sabo - Sabotaža

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac