PORTAL PRESSUM

Piše Lejla Rizvanović: Turizam 2019. – što je to?

Kolumna Lejla Rizvanović
2019-08-19 12:46:30

Ponukana negodovanjem turista, ali i pružatelja turističkih usluga, prisjetih se malo ranijih vremena..

Prenapučena laguna u Stella Marisu. Gdje nisi imao nikakvog sadržaja „dodane vrijednosti“ osim basic ponude „sunce i more“ i par lokala/kioska koji su radili ko' ludi. Tu i tamo naleti i prodavač izleta. Nema više njega, a s njime ni izleta.

Prodavači krafni koji ih po cijele dane prodaju u (ne)natkrivenoj plastičnoj kašeti. Brinu oni o HACCAP-u, naravno. Jer povremeno bi posipali na novo šećer u prahu, neka izgledaju svježe. Kapne li im znoj na te iste krafne? Ne znam. Vjerojatno. Njam, njam krafnice.

A ugostitelji – i oni su bili zadovoljni. Sve što je trebalo bili su ćevapčići, luk i list zelene salate sa ajvarom. A brending, marketing, PR? Ma to je sve obavljala jedna osoba  - booker. Kako? Tako što povlači za rukav prepečene turiste koji su cijeli dan cvrčali na suncu.  Ah… zlatno doba, vele.

Ne trebamo prstom upirati ni u koga - glavni je krivac ON: Internet.

Turist danas dođe spreman!
On je u svojoj njemačkoj foteljici dobro istražio, pročitao blogove, recenzije i ponudu. On zna što želi, ili u najmanju ruku, što ne želi.

Vjerujem da ne želi platiti vodenastu kuglicu sladoleda 15 kn, dovoljno majušnu da upadne u kornet.

Vjerujem da se ne želi kupati u bari kojoj (više) ne vidiš dno. Jer naravno, na Internetu je gledao videa kristalno čistih mora i to mu je prva asocijacija kad pomisli da ide na more.

Gledao je on i pripremanja svakojakih jela. Hmmmm, možda je i pravi gurman? Ako i je, vjerojatno ne očekuje file afričke žabe na posteljici od agave i pečenim goji bobicama u Istri. Ali očekuje kvalitetne namirnice, brzu i dobru pripremu te uslužnog konobara u kombinaciji sa cijenom koja prati spomenuto.

Ma nije ljudima zapravo teško izdvojiti i koji euro više, ako su zadovoljni. Ali će zato vrlo rado podijeliti i najmanje negativno iskustvo sa širom masom. Jedan nezadovoljan gost, svoje nezadovoljstvo podijeli u prosjeku sa 10 drugih osoba. DESET! Usmenim putem. A sada tome dodajmo Tripadvisor, društvene mreže, blogove, forume i tko zna što još sve ne. Brojku si onda već možete zamisliti sami.

Nije da naši ugostitelji nisu dobri, dapače, imamo izvrsnih ugostitelja u gradu i okolici. Cijela je Istra zapravo jedno malo gastro-eno carstvo. Dodajmo tome ljepotu prirode i kulturnu baštinu – i imamo sve! Samo se (još) nismo prilagodili trendovima. Čast izuzecima!

Kad bi samo naši ugostitelji prepoznali da im grickalice uz piće nisu trošak nego investicija. Kad bi dodali pokoju lampicu, svjećicu, biljčicu za ugođaj. Kad bi zamijenili dekoraciju salate sa jelom koje je samo po sebi savršeno. Kad bi počeli koristiti moć Interneta u svoju korist. Kad bi…. Mogla bi ovako u nedogled. Kad bi samo shvatili da se treba ispričati priča.

Nisam ja sad tu neki hejter, samo mi je žao da se ne iskoristi sav potencijal koji je na raspolaganju.

I nisu tu samo ugostitelji krivi, tu su i privatni iznajmljivači koji su apartman namjestili 80-ih i misle da je to još uvijek super namještaj. Tu je super jedino cijena! Koja ne odskače mnogo od dobro, bolje ili najbolje opremljenih apartmana.

Kad smo kod toga, ja moooooram podijeliti svoje iskustvo gdje sam vidjela apartman u kojem je bračni krevet bio prepiljen na pola. Prepiljen? Da, prepiljen, valjda doslovno. Sa pilom. I to nekom tupom.  I voilà, od jednog kreveta sad imaš dva.

Ima toga još, samo bacite oko na Booking.com, uzmite kokice i uživajte!

Eto, o tome ja pričam.

Tu nije kriva destinacija, tu su krivi pružatelji usluga u destinaciji koji misle da će sa dva mjeseca rada i nula ulaganja živjeti lagodno cijele godine. Mislim da su ta vremena prošla. Turisti žele više. I čim prije shvatimo da ulaganje u ponudu i kvalitetu proizvoda i usluga nije trošak nego investicija, tim prije ćemo dostići razinu obostranog zadovoljstva.

Destinacija bi tu trebala pratiti pružatelje usluga na način da približi atraktivnosti posjetiteljima. Dobar dio stanovništva ne zna što bi odgovorilo na pitanje: „Što mogu posjetiti u blizini?“

Ovisi o preferencijama, da. Ali mnoštvo je toga što bi ponudilo „experience for money“, ali moramo
ponuditi. Sve ostalo se dogodi slučajno.

Mogla bi o ovoj temi do sutra, ali tko bi to onda pročitao (haha). I ovako sam oduljila.

Za kraj da bar odgovorim na pitanje iz naslova: Turizam 2019. je zapravo turizam 80-ih preslikan kojih 30-ak godina kasnije.

Do sljedećeg tipkanja. 
 
Lejla Rizvanović

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac