PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: HRANA I ZADOVOLJSTVO

Kolumna Dragan Purišić
2020-02-08 09:32:38

O hrani se naširoko piše, ali zadovoljstvo konzumenata hrane u obitelji ili ustanovama škakljiva je tema. Gdje počinje izbirljivost, a završava kompetencija poslužitelja, nije lako odrediti.
 
O kvalitetu namirnica i umijeću pripreme ovisi hoćemo li jesti ukusna i zdrava jela.

Većina građana provodi glavni dio dana po ustanovama gdje se radi ili školuje. Na njihovu prehranu u tom vremenu utječu ljudi zaduženi za pripremu hrane.
 
Od onih koji borave u pogonima, vojarnama, školama, bolnicama, nerijetko se čuju riječi nezadovoljstva po tom pitanju. Nije dobro da je tako. Sit i zadovoljan čovjek ili đak više doprinosi društvu, s manje  napora postiže bolje rezultate, a na dulje staze tu je i zdravlje!

Sve je manje kuhinja u navedenim ustanovama i zasigurno je važan čimbenik toga bilo nezadovoljstvo konzumenata kvalitetom i izborom hrane. Posljedica toga je što sada mnogi gube dragocjeno vrijeme stanke i najčešće žure po sendvič.
Još jedan razlog zbog kojega je nezgodno analizirati nečije zadovoljstvo hranom jeste činjenica što velik dio svijeta ima oskudnu prehranu ili gladuje. Nakon te istine mogla bi se staviti točka na ovu temu. Pošto o tome želim dalje pisati, preskočit ću nekoliko redova.

Uz nedovoljno uspješnu prehranu radnika, vojnika, đaka, usko je povezan problem bacanja hrane. Baš zbog stanja u svijetu, ova je odgovornost ogromna. Imaju je svi organizatori  i izvodioci prehrane u pojedinoj ustanovi ili obitelji. Nepoduzimanje mjera da se to ne događa, ostavlja krivicu na svakom tko je u toj karici. Stoga treba promijeniti ustaljene navike ili napustiti (radnu) sredinu u kojoj se to događa!
 
Kada bi se ostvarili ciljevi zadovoljstva puka jelovnikom (koje sebi mnogi ponuđači obroka nisu niti postavili) količina bačene hrane bila bi svedena na minimum. Ovako mnogi, čak netaknuti obroci, bivaju bačeni. Tomu doprinose propisi među kojima postoji i takav koji priječi da se ostatci prepuste nekoj seoskoj farmi! Za sve postoji opravdan razlog, možda su upravo takvi uzrokovali da jedemo bezukusnu jabuku, krušku, breskvu.

Priprava obroka za veći broj ljudi ili djece u ustanovama jeste posao i znanost. Pošto se obavlja za korisnike, nevjerojatno je da se među njima ne provode ankete!

Unaprjeđenje svakoga posla dovodi do boljih rezultata, a to bi na ovom području trebalo značiti konstantno povećavanje broja korisnika obroka kao i njihovo zadovoljstva. Nikada se ne može postići stopostotni uspjeh, ali se može približiti idealnom.

Osim kreativnosti u pripravi hrane treba postojati i kreativnost u njezinoj raspodjeli. Za stolom treba biti za svakoga ponešto. Nitko ne bi trebao napustiti blagovaonicu nezadovoljan.
 Najlakše je reći kako je nemoguće organizirati ishranu većem broju korisnika tako da  svi budu zadovoljni. Tom izlikom nekomu ne smeta ako manje i od 80% korisnika nije zadovoljno!          
Korištenje poluproizvoda i prerađenih namirnica umjesto svježih donekle se može kompenzirati suradnjom s korisnicima i kreativnošću, ali nepoduzetnost je prisutna u mentalitetu mnogih djelatnika ove branše.
Zašto jedan restoran gotovih jela u našem gradu privlači pozornost?
Izgleda da koriste svježu i kvalitetnu hranu! Izgleda da svako jelo nečim obogate! Izgleda da osluškuju bilo ljudi i da su uskladili ponudu s vremenom i prostorom! Šačica ljudi posluži ponaosob stotine ljudi dnevno jeftinim, slasnim i zdravim obrokom!

U današnje vrijeme ekspanzije recepata realizatori jelovnika imaju dobre uvjete da budu kreativni. Uzmimo samo koliko vrsta jela s tjesteninama postoji! Gdje su? Zar se u jednoj turi nekog vrtića ne mogu dogoditi dvije vrste tjestenine za ručkom? Dovoljno je iz jedne oduzeti jedan sastojak i staviti drugi. Dobit ćemo veći broj djece koja će pojesti obrok.
Neke su ustanove dobile sredstva za pokretanje projekta kojemu je cilj djeci na stol staviti više morske prehrane, umjesto (prosječnoga) jedanput tjedno.
 
Ako netko želi postići pozitivan efekt oko ovoga pitanja, valjda bi trebao znati da je važnija stvar  što je na stolu i kakvog kvaliteta, a tek onda se može govoriti o tomu koliko je puta na stolu! Možda je nekima svejedno, ali nezamjenljiv okus i sigurno najzdravija varijanta jeste svježa riba iz ulova s obližnjih lokaliteta. Komu bi smetalo što dobava iz ulova nema kontinuitet? Prilagodljive kuhinje lako organiziraju ponudu prema situaciji.

Neke se marikulturalne tvrtke upinju da prošire proizvodnju i zarade što više, a bilo bi bolje da rade na podizanju kvaliteta proizvoda kako bi razlika u okusu između uzgojene i ulovljene ribe bila što manja.
 
Ako posežemo za zaleđenim morskim organizmima iz dalekih zemalja, udaljavamo se od dobrog okusa. Kada su još izmiksani i modelirani u štapiće obložene slojem za nastavak pohanja onda se ne bi mogli niti nazivati zdravim!

I o drugim stvarima treba voditi računa. Nisam siguran kako bi djeci u 9 sati ujutro prijala npr. pržena srdela, tako da projekti ovakvoga tipa mogu biti promašeno trošenje novca i vremena.
Studentske blagovaonice koriste adut većeg izbora jela, ali ono što je najprivlačnije, najneukusnije je i najnezdravije.
Tempo rada i života dopušta vladavinu poluproizvoda, poluprerađevina i zaleđevina, no pored svježeg mesa i  povrća ipak se ima izbora.
Navedeni problemi nisu najveći ljudski problemi, osim toga podsjećaju nas na realnost života i potiču na korisni post. Stoga se može sada staviti na ovo točka!

Dragan Purišić
 

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac