PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: DUH VREMENA

Kolumna Dragan Purišić
2020-03-04 08:16:52

S neskrivenom dozom optimizma, čovjek u tamno odjeven govori o pozitivnim poslovnim rezultatima. On je predsjednik uprave jedne turističke tvrtke. Zatim se u kadru pojavljuju direktori hotela u nešto svjetlijim sakoima dok se u pozadini vide skupine kupača koji upotpunjuju sliku dobre gospodarske vijesti.
Predstavljanje uspješne tvrtke trebalo bi pobuditi optimizam u građana.
Možda i nije sve crno u gospodarstvu pa bismo zbog toga trebali biti sretni, no jesu li sretni direktori i djelatnici turističkih tvrtki koji usred ljeta moraju nositi dugi debeli tekstil? Nelagodno je gledati ih. Gosti se sve više svlače, a ugostitelji sve toplije odijevaju!
Tko je donio ovaj propis? Jesu li umotani za dvostruko nižu temperaturu zraka zbog naivne namjere da se u tržišnoj borbi pridobivanja gostiju sugerira kako su nečije hotelske prostorije klimatizirane?
Spomenuti trend su svi požurili slijediti kako bi ponude turističkih poduzeća bile izjednačene. Gosti se tomu više ne čude.
S vrha upravljačke piramide može stići bilo kakva odredba. Možda se pojavi propis da sobarice nose lanac oko vrata? Ne bi bio problem pronaći opravdanje; zveckanje bi otkrivalo gdje se nalazi, a na karikama bi mogao biti utisnut logotip tvrtke u svrhu reklame.
Neobične pojave otkrivaju da smo neprimjetno zavedeni. Dok se probudiš već se nešto promijeni. Do večeri, već si to prihvatio. Nedovoljno bdijući dopuštamo da nas netko ili nešto ustrojava po svome. Kada se oči priviknu na mrak, svjetlo počinje smetati.
Ako su se hotelijeri utoplili zbog opravdanih razloga, što reći za klimu u poslovnim prostorima diljem svijeta? Zašto je ljeti u uredima Amerike, Japana i dr. zemalja temperatura 15 stupnjeva? Neobično hladno, a nitko se ne buni! Poslodavci su shvatilili da radnici mogu dati više od sebe ako nije vruće, no pohlepna neman nije mogla izdržati da ne snizi temperaturu za još koji stupanj. Mnogi se sudionici poslovnih savjetovanja prehlade usred ljeta, zbog hladnoće! Smrznute mentalne infrastrukture odlaze kući gdje ih neminovnost opuštanja udaljava od mogućnosti da razmišljaju o onomu o čemu bi trebali. Tako su onemogućeni djelovati za općedruštveno dobro.
U tvrtkama vlada nesigurnost izazvana neprestanim promjenama, strah od otkaza stalno tinja. Pojavljuju se takve norme da ih čovjek ne može ispuniti. Time ga je lakše eliminirati. Oni koji napreduju dobivaju toliko materijala za rad da gube i ono malo slobodnoga vremena kojega su imali.
Postoji povezanost pojava koje preobražavaju svijet, možemo reći jedan duh opće ugroze koji (najviše preko moćnika) prijeti ljudskom dostojanstvu. Sada smo u kretanju koje će nas, ako se ne priberemo, dovesti u slijepu ulicu. Apsurdno je je to što smo istovremeno i žrtve i sudionici procesa.
Političkim subjektima nešto je umrtvilo percepciju te prihvaćaju zakone po kojima narod lako ostaje bez posla, imovine i slobode. Uskoro ćemo sami sebe pozatvarati i još se radujemo tomu!
Vratimo se na temu odijevanja. Ne treba dramatizirati što je roba, u kojoj prednjači New Yorker, prepuna simbola smrti, ali svakako je zanimljivo sljedeće. Želimo li kupiti nešto za tekuću sezonu, treba doći u drugo godišnje doba. Ljeti ćemo pronaći jesensko-zimsku kolekciju, u jesen zimsko-proljetnu. Proljetnu jaknu ću teško pronaći u proljeće, ali tada mogu kupiti ljetne sandale!
Ispada da je normalnije kupiti snižene zimske artikle koji se povlače s polica već na kraju jeseni, nego one koji bi trebali preostati na kraju zime!
Postoji li ijedan suvisao razlog da sanjkama odem u šoping po kupaći kostim i pojas za plivanje? Možda zbog akcije? Ne znam koliko bi uštedio ako za pola godine više ne budem mogao stati u zračnicu, a ako se razbolim, propade mi ušteda za kostim!
Osim što nas ismijava, duh vremena nam sugerira da je budućnost onakva kakvu ju zamišljamo. Gradeći  j prema vlastitim nacrtima uz njegovu sugestiju, zapravo je gubimo!
 
Dvostoljetni industrijsko-tehnološki razvitak i propisi o uređenju prostora značajno su ugrozili bioraznolikost Zapadne Europe. Kada se nešto istočnije pojave u ulozi turista, njihovi građani požele ležati na livadi gdje s nevjericom promatraju šarolikost boja i brojnost kukaca. Odjednom počinju osjećati mirise tisuće biljaka. Ne mogu potisnuti nagon nastao od čežnje za nedevastiranom prirodom.
Tara, crnogorska rijeka koja je zbog prirodnih ljepota pod UNESCO-vom zaštitom, provlači se posljednjih 25 km kroz visoki kanjon (Bosna i Hercegovina) postajući pogodna za rafting-splavarenje. Kroz čudesne krajobraze u kojima se čovjek maksimalno zbližava s prirodom, turiste spretno vozi netko od nadarenih domaćina. Na prvi pogled je nejasno kako se mogu prepustiti intuiciji priučenog splavara odjevenom u izlizani džins s cigaretem u ustima?  Bez pogreške, koristeći štap kao kormilo, taj se kapetan spretno  odupire nemirnim trzajima brzaca. Oni će zasvagda pamtiti doživljaj koji ih je relaksirao za naredni period. U netaknutu prirodu vjerojatno će se vratiti iduće godine.
Za splavara bismo mogli reći da je turistički djelatnik. Prema europskim pravilima igre sve to skupa ne bi zakonski moglo opstati. Počevši od odjeće…
S druge strane kontinenta sve je uređeno zakonima, tako i plovidba kruzerima. I s njega se dimi, samo što grdosija u jednom danu ispusti sumporovih oksida koliko tisuću vozila na godinu! Propisno uniformirani kapetan upravlja dojmljivom kadom premazanom cinkom i bakrom koja dnevno proizvede oko milijun litara zagađene vode. To što je lijepo odjeven i odgovarajuće školovan ne znači da nije sposoban potopiti ga, iako brdo zna ploviti i samo. Požari i manje nesreće često se događaju.
Postoji duhovna stvarnost iz koje se djelovanjem na ljude događa izigravanje u više pravaca. Da bismo se mogli oduprijeti onomu što ne vidimo, a jače je od nas, najprije moramao shvatiti da postoji, jer iz te perspektive dolaze struje koje zakonima daju protuljudsku ulogu. Prepustivši se toj struji već smo doplovili pod nove društvene uvjete u kojima npr. nema smisla niti koristi bilo što raditi.
Duh destrukcije nam neprestano zamagljuje vidik kako bi nas uputio u pogrešnom smjeru. Postupno stvara novu klimu pod kojom nećemo imati osjećaj za toplinu. Ukoliko prepoznamo tko nas pravi imbecilima, uvidjet ćemo zašto je car pretoplo obučen!

Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac