PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: VAU!

Kolumna Dragan Purišić
2020-07-19 03:50:33

Svi uspješni ljudi sjećaju se čežnje za nečim što u mladosti nisu mogli imati.
 
Koliko je uspješnih ljudi koji su u mladosti imali gotovo sve?
 
Promotrimo li danas što dijete od 10 ili 12 god., pogotovu djevojčice, najviše žele imati, vidimo da se radi o mobitelu i psu.
Mijenja li se slika svijeta slučajno? Zasigurno ne.
 
Civilizirano smo društvo i za većinu nema opasnosti da ju što zavede i pretvori u kriminalce, otmičare, nasilnike. Nas zaposjedaju fine stvari za koje nemamo blage veze koliko su pogubne.
 
Evo jedne: moda uzice izravno smanjuje broj  ljudskoga potomstva.
 
Poznato je otprije da su gradske žene bez djece uglavnom držale mačke.
 
Do danas sve više mladih ljudi ima ljubimca i nema vlastitoga potomstva.
 
Svi koji su u obitelj primili psa, a nisu slijepi, nemaju imanje, ne idu u ekspedicije niti imaju ovce,  sebi su učinili pogodnost. Ovim samougađanjem postaju primjer drugima i potiču ih da ga slijede.
 
Stvar se prenosi i širi među djecom i mladima. I što ako je tako, komu smeta ljubav prema životinjama?  Ništa, ne mora nikomu smetati, osim što zatvara životni ciklus!
 
Imenovanje životinje članom obitelji, prijateljem, ljubavi,  ima za posljedicu da gotovo nitko više ne može imati povlasticu dobiti takav status kod vlasnika. Nije to problem za starije, ali zaustavlja potpuno predanje u mladim vezama, a koje je neophodno za novu čvrstu obiteljsku zajednicu otvorenu životu. Ako se netko kostriješi na pojam čvrste obiteljske zajednice otvorene životu, neka se onda  podsjeti da je iz nje potekao.
 
Nove se veze sklapaju bez pisanoga traga, ali zato uz uvjet da se stvor prenese u zajednicu i dobije status djeteta.
 
Ima prlično iznimki kojima se nema što reći glede držanja kućnoga ljubimca, ali velik broj ima odgovornost poradi ovoga. Vjerojatno ih se to i ne tiče jer ne vjeruju u ikakav božji sud, ali mogli bi si barem posvjestiti  da je sudjelovanje u zaustavljanju životnoga lanca prevažan čin!
Dok na drugim stranama svijeta djeca rade u tvornicama ili u polju, mi nismo svojima kadri dati prigodne poslijepodnevne radne obveze već im darujemo mobilni uređaj i psa.  Već ova razlika pod nebeskom kapom ne bi smjela postojati! 
 
Djeca usvajaju  ponašanje i životnu filozofiju  odraslih te im se može svašta ponuditi. Ako ih poučimo tradiciji gađanja rajčicama, ona će to shvaćati kao dio kulture.
 
Nije bezuvjetni cilj imati djecu ili nemati psa, ali promišljati o smislu postojanja i odabrati dobru životnu ulogu - jeste.
 
Bolje bi bilo da što prije sami promijenimo vladanje jer ionako će doći čas promjene situacije koja bi mogla donijeti pustoš i očaj.

 Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac