PORTAL PRESSUM

BABA TANGA

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-03-21 01:31:07

Franjo kolumnaJako sam počeo da se brinem. Prošlo je već nekoliko mjeseci, a nitko nije najavio skori smak svijeta. Pretprošle godine bilo je dva, prošle tri, a ove još niti jednom. Nešto se desilo sa ovim prorocima. Ili su uzeli lovu pa sada na Karibima namakaju guze, ili su svi pomrli za vrijeme njihova smaka svijeta.
Najava smaka svijeta u meni izaziva blaženi mir. Prestajem plaćati vodu, struju i one jebene rate kredita. Postajem veseo i radostan. Živim životom milijunera. Dobro baš ne milijunera nego onako. Na brzinu spizdim ovu ženinu penziju od 1.400 kuna. Roštiljam, ispijam Radlere, pjevam stare domoljubne pjesme. Naprosto, sretan sam.
Trenutak je to kada se naslađujem bankarima, strujarima, vodarima. Ne plaćam račune. Za to vrijeme jedan moj susjed grozničavo kopa neku rupetinu u dvorištu. U prvi mah sam pomislio da kopa rupu za bazen. Pošto je on Slovenac i samo povremeno dolazi, baš sam se obradovao. Evo meni bazena za ljeto. Sada ću i ja namakati ovu moju , što bi oni fini rekli, stražnjicu. Na kraju mi je priznao da kopa rupu za Atomsko sklonište. Rupa je bila uska a visoka. Armatura ko na Ajfelovom tornju. Vrtio sam sumnjičavo glavom. Pa jbt., bolje da me opizdi i smak svijeta nego da u ovoj rupčagi čamim danima sa ovom mojom. To bi završilo gore od tri smaka svijeta
Uživao sam punim plućima. Šetao oko kuće. Presretao susjede. – Ružo jesil' čula da će skoro smak svijeta? Presreo sam friško rastavljenu susjedu Ružu. – Ma ajd k vragu. Znam ja što ti je na pameti. Mani me se žurim u banku, idem platiti račune. Jesi čuo da ovi iz HEP-a isključuju struju? – Ružo, jebeš struju. Ajd da se mi malo zaigramo, pa smak svijeta će i biće ti žao. – Odi s milim bogom. I tako me Ruža otepla.
Okretao sam se pod svim kutovima da provjerim da netko nije registrirao, ovaj za mene neugodan trenutak. Ako se to pročuje svi moji planovi vezani za smak svijeta padaju u vodu. A smislio sam pakleni plan. Iznapadati sve raspuštenice u naselju. Ali moram vam priznati, ovo je neko jako zajebano naselje. Čudni neki ljudi. Nikoga ne pozivaju u kuću, nigdje ne idu, nitko im ne dolazi. Vatrogasci nikada nisu bili. Hitna navrati tu i tamo ali nema posla. Dok oni dođu pacijent je već mrknuo. Policija nikako. Tu se niti drogiraju, niti bave lopovlukom. Neki jako fin narod. Jedino onaj Denis veterinar. Taj redovito dolazi da pregleda macu onoj raspuštenici Lidiji. Jadna maca, čim tako često dolazi. Valjda joj daje infuziju.
I tako ja se raspisao, a prođe dan kada je najavljen smak svijeta. Gledam kroz prozor. Dobro je. Naselje na mjestu. Penjem se na balkon. Grad čitav. Dobro je mislim si . Zaobišlo nas. Kad na televiziji, pjeva Severina. Dobro je. I ovo je bio ćorak. – Zvvvrrr, zzvvvrrrr. Telefon. – Dobar dan zovem iz banke. Rekoh mu da je zvao pogrešan broj. Na vratima din-dong. Moj poštar Boban. - Dođi imaš dvije preporuke, jedna za struju, druga za vodu. Valjda opomene.
Tako mene svaka najava smaka svijeta košta kamata, opomena i prigovaranja ove moje da sam ja jedini optimista koji se još nada da može zajebati banku, strujare i vodare.
Zato večeras ponovo razmišljam o smaku svijeta. Nisam platio već dvije rate kredita, vodu za šest mjeseci, a struju? Struja je ok. Njima sam napisao jedno oštro pismo da mi se čini kako mi se netko prikopčao na vod, pa dok oni ispitaju stvar, a koliko su brzi, dobio sam barem mjesec dana lufta.
Danas sam sreo i susjedu Ružu. Evo već je skoro tri godine raspuštenica. – Susjed, spominju li ovi tvoji na fejsu da će biti smak svijeta. Nešto si mislim ako će biti da .... – Ružo nema smaka svijeta niti će biti. Više ne vjerujem ni onom mulcu Nostradamusu, ni onoj babetini Babi Vangi. Od sada, u takve stvari može me  ubijediti samo neka BABA TANGA.

umag  tz umag